Naime, neka od tih stvorenja sposobna su preživjeti svemirske letove i teške uvjete koji vladaju na planetima poput Marsa, pa mogu kontaminirati uzorke koji se ondje uzimaju ili se čak udomaćiti na drugim planetima.

Tim američkih stručnjaka proveo je stoga istraživanje kako bi otkrio koliko dugo neki od najotpornijih 'Zemljana', poput jednostaničnih stanovnika slanih pustinja, mogu opstati u teškim uvjetima našeg crvenog susjeda.

Adam Johnson s Indiana Universityja i njegov tim odabrali su najotpornije organizme iz najekstremnijih područja na Zemlji i na 40 dana ih izložili uvjetima kakvi vladaju na Marsu. Na popisu su se, među ostalima, našle bakterije iz sibirskog vječnog leda, jednostanični organizmi iz slanih meksičkih voda, gljivice iz slanih izvora kanadskog Arktika i nezaobilazni dugoživci (tardigrade), najotpornija višestanična stvorenja na Zemlji koja mogu preživjeti čak i svemirska putovanja u vakuumu.

'U eksperiment smo uključili cijelo mnoštvo životinja', rekao je Johnson. 'Slične studije inače se uglavnom fokusiraju na ispitivanje jednog oblika života, međutim, mi smo stvarno otvorili slavinu do kraja.'

Neka stvorenja mogu podnijeti gotovo sve

Tim je od vulkanskih bazaltnih stijena zamiješao tlo slično Marsovu regolitu. Potom ga je 12 sati pržio na 400 Celzijevih stupnjeva kako bi uništio sve organske tvari u njemu. Konačno je u tlo ubacio organizme i u plinskoj komori ih izložio atmosferi i ultraljubičastim zračenjima karakterističnim za Mars. Neke ranije studije pokazale su da su upravo ova zračenja najveći neprijatelji života na Zemlji, međutim, poznato je da već i sloj tla debljine jednog milimetra pruža prilično dobru zaštitu. Stručnjaci su očekivali da će se na niskim marsovskim temperaturama najbolje snaći stvorenja koja vole ekstremne hladnoće, tzv. psikrofili, međutim, oni su uglavnom pougibali već tijekom prvog tjedna boravka u komori.

'Temperatura i atmosfera nisu tako važne', rekao je Johnson. 'Čini se da su najvažniji čimbenici regolit i prilagodljivost organizama.' Naime, većina stvorenja uginula je od posljedica dehidracije ili kemijskog sastava tla. 'Gotovo su se mumificirali. Čini se da su upali u neko suho-smrznuto stanje', objasnio je Johnson.

Jedini organizmi koji su uspjeli duže preživjeti bili su višestanični dugoživci i haloarchaee, jednostanični meksički 'slanoljupci'. Dugoživci su u ekstremno nepovoljnim uvjetima sposobni usporiti svoj metabolizam čak 10.000 puta, tako da se mogu i isušiti, a da ne uginu. Na temelju rezultata eksperimenta tim je zaključio da bi oni na Marsu mogli opstati čak više od 300 dana (pogledajte video dolje).

Dugoživci su mikroskopska stvorenja s osam nogu koja žive u vodi. Najveći odrasli primjerci dosežu veličinu od 1,5 mm. Nastanjuju gotovo sva područja Zemlje od Himalaja, preko morskih dubina od oko 6.000 metara, do polarnih krajeva. Sposobni su podnijeti ekstremno niske temperature blizu apsolutne nule (-273 Celzijeva stupnja) te izuzetno visoke od 150 stupnjeva. Mnogi primjerci preživjeli su jedan raniji eksperiment u kojem su 10 dana proveli u vakuumu otvorenog svemira na letjelici FOTON-M3.

Metode sterilizacije treba mijenjati

Svemirske agencije trenutno koriste tehnike sterilizacije u kojima se letjelice isušuju, zagrijavaju i zasipaju kemikalijama često sličnim onima koje se mogu naći u regolitu. Međutim, svi organizmi koji prežive ovaj proces istovremeno su i najbolji kandidati za preživljavanje na Crvenom planetu.

'Ovo istraživanje pokazuje da se postojeći procesi sterilizacije trebaju preispitati kako bi se otkrile nove metode pripreme letjelica', komentirala je rezultate Margaret Race iz instituta koji traga za izvanzemaljcima SETI. 'Iznova i iznova otkrivamo mikroorganizme koji nas iznenađuju svojom otpornošću', zaključila je Race.