Kako kaže sam autor, zbornik nazvan 'Blesimetar iliti koliko je krivo biti u krivu' košta tek kunu po blogu – ukupno 84 kune s PDV-om za 300 stranica; Ceci je dao sve od sebe da cijena bude što pristupačnija. Budući da ste se vjerojatno već nakon prve ili najkasnije druge rečenice zapitali zašto bi netko kupovao papirnatu verziju kada mu je dostupan besplatan blog, najbolje je prvo osloviti ovu dvojbu.

Ovdje nije ni mjesto ni vrijeme za razmatranje novoniklih ideja prema kojima je tzv. linearno čitanje, u kakvo nas navodno uvode knjige, bolje od razgranatog, plitkog i nestrpljivog elektronskog čitanja koje nas svojim rasipanjem pozornosti linkovima i multimedijskim distrakcijama vraća u neke pretpovijesne misaone procese kada nam je pozornost zbog neprijateljskog okruženja bila razasuta na sve strane. Naime, sve podteze ovih hipoteza nemaju uvijek snažno argumentirano znanstveno uporište. Barem ne još. No definitivno stoji da su knjige praktičniji i ugodniji format za odmor i putovanja - za plaže, izlete, vlakove, tramvaje i sl, čije doba godine upravo stiže. Ako ni zbog čega drugog, onda iz dva razloga - zato što su jeftine pa nema opasnosti da će nam ih netko ukrasti kao što bi mogao neki e-čitač te zato što se njima lako i bez straha rukuje, među ostalim i u ležećem položaju – koga briga ako koja kap morske vode padne na neki list.

Drugo pitanje nad kojim vam se moglo upaliti crveno svjetlo, ako još niste čitali Blesimetar, jest - zašto bi uopće počeli čitati neke znanstvene blogove? Poznavatelji Cecijeva opusa reći će da za to ima mnogo dobrih razloga. Prije svega zato što su njegovi blogovi istovremeno i pametni i zabavni i intrigantni. Iako govori o važnim temama, on piše jednostavnim govornim jezikom, ponekad gotovo uličnim. Često priziva slike i situacije iz svoje mladosti, iz nekadašnjeg i današnjeg Zagreba i ovih prostora, iz aktualnih zbivanja i politike, s TV-a, iz znanstvene ali i show biz scene... Teme Blesimetra mogu se svesti na četiri osnovne kategorije: znanost, obrazovanje, skepticizam, odnosno kritičko mišljenje i psihologija. No Ceci nerijetko govori o svakodnevnim stvarima koje uvijek, izravno ili neizravno imaju neke veze sa znanošću ili njenim metodama promišljanja; upušta se u rasprave o temama koje se protežu od moralnih dilema, preko horoskopa, teorija zavjere i alternativne medicine do svemira, vanzemaljaca i cool znanstvenih eksperimenata. On ne propovijeda niti nameće neke osobne istine, a tekstovi su mu puni pozitivnog naboja i humora, ironije, ali i autoironije. Svoja mišljenja iznosi jasno i hrabro, međutim, uvijek ostavlja otvorenom mogućnost da nije u pravu što smatra vrlinom svakog pravog znanstvenika duboko svjestan da je znanost priča bez kraja - da ona nikada nije u posjedu konačne, apsolutne istine, ali joj je uvijek bliža nego drevni mitovi i urbane legende koji se temelje na neprovjerljivim osobnim iskustvima. Za njega znanost nije neka nova dogma, naprotiv.

No najvažnije od svega jest to da Blesimetar njeguje ukus za znanost i kritičko promišljanje baš kao i udruga i uspješan projekt popularizacije znanosti 'Skeptici u pubu' kojima je Ceci jedan od osnivača. Naime, iz njegovih tekstova jasno je da strasno i zarazno voli znanost i njezine vrijednosti još od malih nogu. U svakom njegovu blogu očituje se uvjerenje da je ona lijepa i fora, ali i da je važna ne samo zato što omogućuje duži, zdraviji, zanimljiviji i udobniji život, a nekima i bolji i interesantniji posao, već i stoga što svakom čovjeku daje oružje kojim može jasnije vidjeti kroz uobičajene životne zablude i odlučivati se za kvalitetnije i humanije odabire i promišljanja koja se ne temelje na uvriježenim predrasudama, prevladanim tradicijskim konceptima i uvjerenjima, zastarjelim dogmama ili praznovjerju. On iskreno, svim srcem vjeruje da znanosti, kako prirodne tako i društvene, imaju potencijal da svijet približe istini i tako ga učine boljim i humanijim mjestom za život.

Konačno Ceci u svojim blogovima upozorava na ono na što su mnogi njegovi hrvatski i svjetski kolege nemalo puta isticali – da Hrvatska bez razvoja znanosti ne može ekonomski prosperirati, pogotovo ne kao konkurentna zemlja visoke tehnologije i industrijske proizvodnje. Da bi se znanost razvijala potrebno je imati kvalitetan obrazovni sustav i politiku te povoljnu atmosferu koju dijelom oblikuju i mediji, osobito nacionalna TV. 'Jedno ne mogu previše puta reći – to kakve ćemo imati znanstvenike, i koliku će korist društvo imati od njih, ovisi u velikoj mjeri i o samoj javnosti. Ako će javnost šutjeti kad se znanstvenike naziva stadom (krasan izbor riječi za jednog znanstvenog novinara), inkvizicijom (koje apsurdno okretanje pile naopako) ili spaljivačima vještica (o Bože!), što mogu znanstvenici u takvom krasnom okruženju? Pokriti se ušima i nikad više ne komentirati ništa. Podviti rep i zatvoriti se u svoje bjelokosne kule na institutima i fakultetima. Oni bolji među nama prihvatit će ono što im se nudi i kupiti kartu u jednom smjeru. Je li to ono čemu težimo?', pita u jednom od svojih blogova autor.

Da zaključimo kako smo i počeli - s plažama. Cecijeva je knjiga toliko laka i zabavna i istovremeno intrigantna i inteligentna da se definitivno može nazvati pametnim štivom za odmor. Čita se više kao zbirka pripovjedaka nego kao zbornik znanstvenih eseja, što zapravo jest.

Ukratko, to je vrijedna literatura za sve one koji vjeruju da Hrvatska i svijet uz pomoć znanosti i kritičkog promišljanja mogu i trebaju bolje.

Svi zainteresirani Blesimetar (koji je ovih dana dospio do drugog mjesta najčitanije publicistike) mogu nabaviti na ovom linku.