Institut za spolnu orijentaciju i javnu politiku Williams objavio je ovih dana rezultate najdužeg ikad provedenog istraživanja lezbijskih obitelji u SAD-u koje je trajalo pune 24 godine. Prema članku objavljenom u časopisu Archives of Sexual Behavior, studija je ispitala spolnu orijentaciju, spolno ponašanje i zlostavljanje 17-godišnjih kćeri i sinova lezbijskih parova. Sudionicima su također postavljena pitanja o prvim seksualnim iskustvima, korištenju kontracepcije, trudnoći i sl.

Istraživanje je utvrdilo da nijedno od ispitanih 78 djece (39 djevojaka i 39 mladića) nikada nije bilo ni na koji način zlostavljano što značajno odudara od statistika koje pokazuju da čak 26 posto američkih adolescenata heteroseksualnih obitelji doživljava tjelesno zlostavljanje, a 8,3 posto njih spolno.

Autori ističu da je odsutnost zlostavljanja u lezbijskim obiteljima osobito vrijedna pozornosti zbog činjenice da je nasilje nad djecom vrlo rašireno te da su njegove posljedice često pogubne. 'Budući da su naše rezultate potvrdila i druga istraživanja, oni su važan pokazatelj zakonodavcima, zdravstvenim i socijalnim organizacijama i radnicima te stručnjacima koji se bave zaštitom djece i traže obiteljske modele u kojima nema nasilja', ističu autori studije.

Spolna orijentacija djece lezbijki

No istraživački tim piše da je njihova studija utvrdila da su djeca lezbijskih parova sklonija biseksualnom ponašanju. Naime, 18,9 posto kćeri i 2,7 posto sinova lezbijskih obitelji svoju je spolnu orijentaciju definiralo kao biseksualnu, a nula posto djevojaka i 5,4 posto mladića opisalo kao pretežno ili potpuno homoseksualnu.

Kada se rezultati studije usporede s istraživanjem National Survey of Family Growth, može se zaključiti da su adolescenti odgajani u lezbijskim obiteljima znatno rjeđe zlostavljani, ali i da kasnije stupaju u prve heteroseksualne odnose te da kćeri lezbijskih majki češće imaju iskustva s istospolnim odnosima, odnosno da u znatno većem postotku pokazuju sklonost biseksualnom ponašanju, zaključuju autori.

Složeni uzroci istospolnosti

Stručnjaci danas uglavnom smatraju da na spolnu orijentaciju utječe više čimbenika među kojima posebno ističu genetske, hormonalne i obiteljske.

Neka istraživanja pokazala su da su biološka djeca homoseksualaca i lezbijki u većem postotku istospolne orijentacije zahvaljujući utjecaju genetskog materijala roditelja.

Povećana sklonost prema istospolnosti također se povezuje s visokim razinama muškog hormona androgena u organizmu majki tijekom trudnoće.

Odrastanje u istospolnim obiteljima djeci pak olakšava slobodan odabir spolne orijentacije, jer lezbijski i homoseksualni roditelji ne stigmatiziraju istospolne sklonosti, a također o tim pitanjima češće razgovaraju s djecom.