Golemi uređaj na francusko-švicarskoj granici nedavno je počeo istraživati temelje prirode materije u sudarima protona pri brzinama koje su vrlo blizu brzine svjetlosti, a LHC-ov detektor CMS polučio je i prve zanimljive rezultate.

Naime, znanstvenici tvrde da su uočili neobično ponašanje čestica nakon sudara. Statistička studija milijardi kolizija otkrila je da u putanjama čestica postoji neka, zasad neobjašnjiva, 'tajna veza'.

'U određenom smislu čini se da čestice međusobno razgovaraju kada odlučuju kojim će putem krenuti', objasnio je glasnogovornik CMS-a Guido Tonelli. 'Izgleda da tu postoji neki dinamički mehanizam koji im određuje preferirani smjer, a koji se ne temelji na trivijalnom objašnjenju uz pomoć momenta i očuvanja energije. To je nešto što zasad nije potpuno razjašnjeno', rekao je za BBC.

Tonelli ističe da su efekti mali te da su izazvali burne rasprave, iako se čini da zasad ne ukazuju na postojanje nekog novog područja fizike.

'Tvrdimo samo da smo zapazili nešto neuobičajeno i želimo da nas znanstvena zajednica kritizira kako bi shvatili jesmo li sve učinili kako treba ili je nešto bilo krivo', dodao je glasnogovornik.

Rezultati su osobito zanimljivi jer se podudaraju sa sličnim promatranjima u američkom Nacionalnom laboratoriju Brookhaven koji radi na manjim energijama, ali u sudarima koristi znatno veće atomske jezgre.

Istraživanja su dio potrage za odgovorima na pitanja o vrućem gustom stanju kakvo je postojalo u prvim djelićima sekundi nakon Velikog praska. Znanstvenici žele pronaći dokaze o zbivanjima u tom stanju, poznatom kao kvark-gluonska plazma, kako bi objasnili na koji je način ono prešlo u uobičajeno stanje tvari koje dominira današnjim svemirom. LHC će početi istraživati to područje u studenome kada krene sa sudarima jezgara atoma olova.

Veliki hadronski sudarač, u čiju je gradnju uloženo oko 10 milijardi dolara, ubrzivač je fizikalnih čestica s najvećom snagom u svijetu. Nalazi se u tunelu kružnog oblika, opsega 27 kilometara, 175 metara pod zemljom nedaleko od Ženeve. Izgradila ga je Europska organizacija za atomska istraživanja radi različitih testiranja u području fizike visokih energija, a jedan od ciljeva mu je otkrivanje hipotetskog Higgsova bozona i velike obitelji novih čestica predviđenih teorijom supesimetrije. Utemeljen je i izgrađen zahvaljujući suradnji više od 10.000 znanstvenika iz više od 100 zemalja te stotina sveučilišta i laboratorija. Prvi je put pokrenut 2008, a danas, nakon nekih kvarova i popravaka, već radi na energijama većim od svih konkurentskih sudarača u svijetu.