Colombo je rođena 1922. godine u Siveriću kraj Drniša, a u Šibeniku je završila srednju školu. 1950. godine diplomirala je matematiku i eksperimentalnu fiziku na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrabu. Nakon nekoliko godina rada na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, 1955.

Zapošljava se na Institutu Ruđer Bošković gdje radi sve do mirovine. 1961. godine postala je prva Hrvatica s doktoratom iz fizike nakon čega se dodatno znanstveno usavršavala u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u. Njezino pomicanje granica ne prestaje s doktoratom pa je tako u šezdesetim godinama bila dio tima koji je konstruirao prvi laser u bivšoj SFRJ za što je zajedno s B. Markovićem, A. Peršinom i Z. Pavlovićem nagrađena nagradom “Nikola Tesla” za postignuća u području prirodnih znanosti.

Glavni fokus njezine znanstvene karijere bila je molekulska spektroskopija tehnikama Ramanove i infracrvene spektroskopije. U navedenim tehnikama uzorak je ozračen izvorom monokromatske svijetlosti (laser), a promatranjem svojstava svijetlosti koja prolazi ili se reflektira od uzorka možemo zaključiti o sastavu i svojstvu molekula u uzorku. Valja istaknuti i da je 1970. godine pokrenula laboratorij za molekulsku fiziku na Institutu Ruđer Bošković što je bio prvi takav laboratorij u Hrvatskoj. Za svoj doprinos razvoju molekulske spektroskopije nagrađena je 1979. godine nagradom Ruđer Bošković.

Posebno je zanimljiva njezina uloga u popularizaciji znanosti. Obnašala je dužnosti potpredsjednice Društva matematičara i fizičara Hrvatske, predsjednice Sekcije za fiziku i, od 1973. do 1998., urednice za fiziku Matematičko-fizičkog lista za koji je i sama rado pisala. Kroz svoje aktivno sudjelovanje u popularizaciji znanosti među mladima, kao i kroz dužnosti koje je obnašala u strukovnim organizacijama, Lidija Colombo otvorila je put generacijama mladih znanstvenica u Hrvatskoj. Njena inspirativna priča o uspjehu, istraživačkoj strasti i neprestanom učenju podsjeća nas da su granice samo izazovi koje treba nadmašiti.

Sretan Dan žena.