Danas je Mars prehladan i ima prenizak tlak da bi zadržao tekuću vodu, no nekad u povijesti tog planeta to nije bio slučaj. Marsovska atmosfera je nekoć trebala biti kudikamo gušća i trebala je sadržavati dovoljno stakleničkih plinova, od kojih posebno treba izdvojiti CO2. Najnoviji podaci s vozila Curiosity na površini Crvenog planeta govore kako prije tri i pol milijarde godina Mars jednostavno nije imao dovoljno ugljičnog dioksida kako bi zadržao vodu u tekućem stanju.

Kako su onda Marsom uopće tekli potoci? Pa, vrijedi reći tek kako Mars u razdoblju između 3,8 i 3,1 milijardu godina starosti nije imao dovoljno stakleničkih plinova u atmosferi da održi temperaturu površine iznad nule. Nedugo tijekom stvaranja određenih glinenih slojeva, čini se da je Mars drastično zahladio te ostao bez tekuće vode - i to velikom brzinom.

Jedan od modela koji objašnjava dovoljnu toplinu Marsa za tekuću vodu uključuje molekularni vodik u atmosferi, kao i ugljični dioksid. NASA navodi kako je model kontroverzan, jer nema jasnog načina kako bi takav vodik mogao biti stvoren i zadržan u atmosferi u to doba na Marsu.

Druga opcija koja bi objasnila tekuću vodu jest to da je drevni Mars imao jezera prekrivena ledom, ispod čega se nalazila tekuća voda. Međutim, za sada nema vidljivih dokaza u prilog toj tezi pa znanstvenici traže dalje tragove i moguća objašnjenja. Ili je zagrijavanje Marsa potaknuto nekim do sada neotkrivenim mehanizmom, ili je voda bila u tekućem stanju na neki način usprkos niskoj temperaturi.

Naizgled dva nepomirljiva znanstvena dokaza (paradoks o tekućoj vodi i nemogućnosti postojanja tekuće vode op.a.) su tu, a teren je pripremljen za napredak u razumijevanju zašto je to slučaj, piše NASA.

Tajne ili barem njihove tragove bi mogao otkriti upravo rover Curiosity ili neka od budućih misija na Crveni planet - idealno s ljudskom posadom.

NASA