Dani na Marsu svake se godine kao posljedica brže rotacije planeta skraćuju za tri četvrtine milisekunde, kažu znanstvenici iza NASA-ine sonde InSight.

Standardni dan na Marsu ili 'sol' traje 24 sata i 37 minuta, no mjerenje te duljine dana na djelić miliseknude otkriva da se rotacija planeta polako povećava. Planetarni znanstvenici nisu sigurni što se ovdje dešava, no vjeruju da se vjerojatno radi o redistribuciji Marsove mase, što može utjecati na rotaciju slično kako klizač na ledu ubrzava okret istezanjem ruku prema gore. Redistribuciju možda uzrokuje sakupljanje leda na Marsovskim polovima ili samoj površini koja se 'opušta' od pritiska ledenjaka nakon posljednjeg ledenog doba koje je završilo prije 400.000 godina. Kako bi izvršili ovakvo precizno mjerenje, znanstvenici su pribjeli korištenju radio valova.

'Tijekom ovog povijesnog pokusa', rekao je Sebastien Le Maistre, planetarni znanstvenik u Kraljevskom obzervatoriju u Belgiji i glavni autor znanstvenog rada, 'proveli smo puno vremena i energije pripremajući eksperiment i očekivajući ova otkrića'.

Znanstvenici su pomoću tri jake zemaljske radio antene pod imenom Deep Space Network, prema Marsu ispalili jak radio signal. Taj je signal zaprimio InSightov instrument RISE te ga je reflektirao nazad prema Zemlji. Marsova brzina okretanja svim tim reflektiranim radio valovima dodaje Dopplerov pomak.

Dopplerov efekt uzrokuje rast visine tona sirene vozila hitne službe dok se nekome približava, odnosno snižava dok se udaljava. Kad je InSight na Marsovoj hemisferi koja se okreće prem nama, radio signal emitira bliže visokim frekvencijama, a dok je na drugoj strani, prema nižim. Ovaj pomak u cijelosti zavisi o brzini rotacije te nam pomaže izmjeriti točnu duljinu dana, piše Space.

'Cilj nam je pronaći varijacije od samo nekoliko desetaka centimetara tijekom jedne marsovske godine' kaže Le Maistre koji je također glavni istraživač RISE-a. 'Problem je što prije donošenja zaključaka moramo sakupiti jako puno podataka, a za te podatke treba nam jako puno vremena'.

Pokus je koristio podatke prvih devetsto InSightovih dana na Marsu te je zaključiio da se planetarna rotacija svake godine ubrzava za 0.76 milisekundi.

RISE je također pratio aktivnost unutar Crvenog planeta, mjereći veličinu Marsove rastaljene jezgre. Premda je ona nedostupna izravnom promatranju, moguće je izmjeriti veličinu i vjerojatno stanje Marsova plašta i jezgre pomoću radijskih podataka RISE-a očitanih tijekom Marsovog njihanja oko vlastite osi. Kolebanje je rezultat rastaljenog željeza u jezgri koje tijekom kretanja pljuska. InSight je prethodno utvrdio da je jezgra Marsa velika, a RISE je to mjerenje učinio preciznijim.

Unutrašnjost Marsa je, poput Zemlje, diferencirana u različite slojeve. Imamo koru na kojoj se nalazi površina, ispod nje je plašt koji na Zemlji sadrži rastaljenu Magmu, dok je na Marsu potpuno čvrst zato jer se zbog odlaska topline ohladio brže nago veća Zemlja. Ispod plašta nalazi se metalna rastaljena jezgra od tekućeg željeza.

Podaci RISE-a upućuju na to da Marsova rastaljena jezgra ima promjer od 3670 kilometara. To se može usporediti s Marsom u cjelini, čiji je promjer 6.779 kilometara. Međutim, ako plašt nije potpuno čvrst te je zapravo rastaljen na dnu, taj rastaljeni dio bi rotirao neovisno o čvrstom dijelu, što znači da bi jezgra mogla biti do 400 kilometara manja nego što sugeriraju podaci sakupljeni RISE-om.

Podaci RISE-a također su otkrili da jezgra nije savršeno sferična, već je kvrgava.

'Podaci RISE-a pokazuju da se oblik jezgre ne može objasniti samo njezinom rotacijom', rekao je Attilo Rivoldini iz Kraljevskog opservatorija Belgije. 'Taj oblik zahtijeva područja nešto veće ili manje gustoće zakopane duboko unutar plašta.'

Rezultati istraživanja objavljeni su u lipnju u časopisu Nature.