Znanstvenici strahuju da bi ekspanzija meduza mogla spriječiti pokušaje obnove osiromašenih populacija riba.

Prema istraživanju predstavljenom u časopisu Global Change Biology, uzorci prikupljeni u Irskom moru od 1970. godine pokazuju povećanje koncentracije materijala iz organizama žarnjaka, a između 1982. i 1991. zabilježene su učestale eksplozije populacija meduza.

'Čini se da je od 1994. došlo do njihova naglog porasta u Irskom moru', rekao je suautor studije Christopher Lynam iz Environment Fisheries and Aquaculture Science (Cefas).

Njegov tim ističe da su već ranija istraživanja zabilježila promjene u morskim ekosustavima, nastale zbog nestanka najviših predatora i promjena u razmještaju i osobinama planktona. Naime, pretjerani izlov prorijedio je brojne vrste riba koje se hrane planktonima, a meduze su zauzele njihova mjesta u hranidbenom lancu i okoristile se povećanjem koncentracija hranjivih tvari. Budući da se često hrane i ribljom ikrom, osiromašene populacije riba teško se oporavljaju u područjima kojima zavladaju meduze. Broj im se posljednjih godina toliko povećao da je u nekim područjima njihova ukupna biomasa postala višestruko veća od biomase svih riba zajedno.

Štetne za ribe, opasne po ljude

Meduze nastanjuju svjetska mora već više od pola milijarde godina. Imaju malo prirodnih neprijatelja, a neka su istraživanja pokazala da u trenutku nasilne smrti izbacuju milijune jajašaca i sjemena, čime osiguravaju potomstvo. Dio života provode kao polipi vezani uz dno. Uglavnom žive u moru, međutim ima i oblika koji nastanjuju boćate i slatke vode. Iz oceana u ocean prebacuju se brodovima. Među njima ima nezasitnih proždrljivaca teških i više od 200 kilograma koji za jedan dan pojedu planktone iz vode zapremine jednog olimpijskog bazena. Druge su pak opasni ubojice, među kojima se posebno ističe malena irukandji. Njezin je otrov složen i djeluje poput kombinacije otrova škorpiona, zmije i pauka istovremeno na kožu, krv i živčani sustav, tako da još nije pronađen učinkovit protuotrov. Ubodi milijuna žarnih stanica tog stvorenja izazivaju nepodnošljivu bol, anafilaktički šok i često smrt.

Posljednjih godina zabilježene su eksplozije cvjetanja meduza u nekim europskim morima, među kojima i na Jadranu. Kod Fažane je krajem kolovoza ove godine jedan ribar izvukao neuobičajeno veliku meduzu, tešku osam kilograma i promjera klobuka oko 80 cm. Na sreću, otrov meduza uobičajenih za naše vode uglavnom nije snažan. U Jadranu je najopasnija tzv. morska mjesečina, Pelagia noctiluca. No neki hrvatski ribari žale se da sve češće ne mogu loviti jer im se mreže za kratko vrijeme napune stotinama velikih meduza.

Prije tri godine uz irske je obale zabilježena prava invazija morske mjesečnice u kojoj je uništeno veliko uzgajalište s oko 100.000 lososa. Prošle godine jedan se japanski ribarski brod težak 10 tona prevrnuo i potopio kada je na palubu pokušao izvući mrežu prepunu golemih meduza nomura.

Dr. Lynam priznaje da su istraživanja složenog djelovanja klime na populaciju meduza za sada tek u početnoj fazi, međutim ističe da rezultati potvrđuju teorije prema kojima im zagrijavanje pogoduje.

'Čini se da je temperatura površine mora najvažniji čimbenik. To ne znači da je teorija potpuno potvrđena, no čini se da zagrijavanje godi meduzama', rekao je dr. Lynam.