'Ako ukinu papirologiju, što će onda raditi menadžeri', rečeno je danas u HUP-u, gdje su predstavljeni rezultati dva istraživanja na temu digitalne transformacije: Hrvatski digitalni indeks, prvo istraživanje o digitalnoj spremnosti hrvatskih tvrtki koje je provela agencija Apsolon, te studija Digitalna transformacija tržišta rada u Hrvatskoj, autora Hrvoja Butkovića i Višnje Samardžije iz IRMO-a.

Ispada da su menadžeri i uprave najveći kočničari digitalne tranformacije gospodarstva i društva. Jer, kako je primijetila Andrijana Parić, direktorica odjela digitalnog konzaltinga iz tvrtke Apsolon, 'uobičajeno je da se zaposlenici koriste modernim sredstvima komunikacije kako bi između sebe dogovorili kada će ići na pauzu za ručak, a onda danima nose službene papire po firmi'.

Naime, pokazalo je istraživanje, Indeks digitalnog gospodarstva i društva pokazuje da se Hrvatska nalazi na nimalo slavnom 22. mjestu između 28. zemalja članica Europske unije. Pritom se građani tehnološkim izmumima koriste iznad europskog prosjeka, dok je gospodarstvo pri samom dnu.

'Ljudi osobno koriste Airbnb, Uber..., ali kao zaposlenici tvrtki misle da se to ne tiče njih', upozorava Parić i iznosi zabrinjavajuće brojke: 84 posto ispitanika misli da je digitalna transformacija isto što i digitalizacija postojećih poslovnih modela i analognih procesa.

Važnost tranformacije prepoznaje tek 4,5 poto hrvatskih tvrtki

Stručnjaci Apsolona osmislili su Hrvatski digitalni indeks (HDI) koji analizira spremnost gospodarstva na izazove koji ubrzano mijenjanju tradicionalni način poslovanja. Nedavno provedena anketa između 300 velikih i srednjih hrvatskih tvrtki pokazala je kako tek 15 posto domaćih kompanija ima razvijenu strategiju digitalne transformacije. Njih jedva 17 posto smatra kako je u potpunosti spremno na promjene koje ona donosi, a za manje od trećine ispitanih (29,7%) digitalna transformacija je pri vrhu liste prioriteta.

Važnost digitalne transformacije prepoznaje tek 4,5% hrvatskih tvrtki, dok u Njemačkoj taj postotak iznosi 35 posto. To nije jedini porazni podatak: samo devet posto hrvatskih tvrtki smatra da su njihovi zaposlenici spremni za taj proces, dok kod njemačkih tvrtki taj postotak iznosi 42 posto. Istovremeno, čak 77 posto hrvatskih tvrtki smatra je da je dobro pripremljeno za digitalnu transformaciju; isti misli tek 35 posto njemačkih tvrtki.

Novi oblici rada

Studija koju je radio IRMO rezultat je istraživanja provedenih u Hrvatskoj u sklopu međunarodnog projekta Prilagodba industrijskih odnosa novim oblicima rada. Ovom studijom nastojalo se evidentirati prisutnost i rasprostranjenost novih oblika rada potaknutih digitalizacijom. Rezultati pokazuju da je polovica sudionika anketnog istraživanja dosad radila u barem jednom novom obliku rada: u privremenom radu (25%), mobilnom radu (18%) i dijeljenju posla (16%). Najčešće su u novim oblicima rada radili mlađi ispitanici, stari između 25 i 34 godine.

Pokazalo se i da je dvije trećine ispitanika spremno tražiti  posao u nekom od novih oblika rada, a kao najčešću motivaciju ispitanici navode popravljanje svojih prihoda, profesionalnu motivaciju i potrebu za stjecanjem radnog iskustva. Rad u novim oblicima rada uglavnom se trenutno obavlja kao dodatna djelatnost, u kojoj je većina ispitanika (73%) angažirana do 15 sati tjedno.

Samozaposleni najviše cijene neovisnost i fleksibilnost radnog vremena, no s druge strane pokazalo da se čak četvrtinu samozaposlenih čine prisilno samozaposleni, oni koji tako rade jer nemaju mogućnost klasičnog zaposlenja.

Zakonodavni i porezni okvir ne slijedi trendove

Istraživanje je ukazalo i na problem prevelike porezne opterećenosti rada u Hrvatskoj. Poslodavci u IT sektoru teško zapošljavaju kvalificiranu radnu snagu koja preferira raditi putem vlastitih obrta ili tvrtki jer na tako imaju manja bruto izdvajanja na ostvareni dohodak.

Jedan od zaključaka studije je da je Hrvatska suočena s porastom nestandardnog rada koji je dobrim dijelom posljedica digitalizacije, ali da zakonodavni i porezni okvir ne slijedi trendove. također, upozoravaju autori, trebalo bi se ozbiljnije pozabaviti izgradnjom mehanizama socijalne sigurnosti za nezavisne profesionalce i druge radnike u novim oblicima rada.