Prsten F svojevrstan je misterij za astronome još od 1979. kada ga je otkrio NASA-in satelit Pioneer 11. Svi ostali imaju jasno i lijepo definirane rubove, a ovaj vanjski među glavnim Saturnovim prstenovima ima usku središnju jezgru okruženu difuznim omotačem čestica leda malim poput čestica dima. Taj oblak dima oblikuje neobične formacije, zadebljanja i čvorove, a ponekad se uvija oko jezgre poput spirale. Kada je 1980. NASA-in satelit Voyager posjetio planet, prsten F bio je blijed, ali posut blještavim točkicama. Do posjeta misije Cassini 2004. točkice su nestale, a prsten je postao dvaput svjetliji.

Većina ovih pojava može se pripisati malenom mjesecu Prometeju koji se kreće po orbiti unutar prstena. Naime, Prometej se na svojoj eliptičnoj putanji u 17-godišnjem ciklusu približava i udaljava od prstena i utječe na njega svojom gravitacijom. Kada mu se jako približi, krade materijale iz njega baš kao što je njegov grčki mitski imenjak ukrao vatru bogovima.

'Znali smo da se prsten F mijenja iz dana u dan i sata u sat zbog interakcija s Prometejom', rekao je Robert French, istraživač na Institutu SETI u Mountain Viewu u Kaliforniji i dodao: 'No ljudi su uvijek pretpostavljali da je dugoročno - tijekom desetljeća i tisućljeća stabilan.'

French i njegovi kolege stoga su se jako iznenadili kada su usporedili snimke Voyagera 1 i 2 s fotografijama koje je snimio Cassini i otkrili da je prsten postao čak dva puta sjajniji, triput širi i dvaput neprozirniji.

'Sve to znači da je u njemu danas mnogo više prašine nego prije', rekao je French. Čestice ledene prašine raspršuju svjetlost Sunca pa s povećanjem njihova broja raste i sjaj prstena. French je u početku posumnjao da je i za ovu pojavu kriv Prometej, međutim, kada se mjesec kasnije približio prstenu F, ovaj je ostao nepromijenjen.

Da stvar bude čudnija, prsten je izblijedio u samo devet mjeseci od odlaska Voyagera 1 do dolaska Voyagera 2. Na fotografijama je zabilježen još jedan misterij: tijekom posjeta Voyagera, prsten je bio posut točkicama koje su nakratko jako zasjale prije nego što bi nestale. Svemirski teleskop Hubble je 1995. zabilježio slične točkice, međutim, do 2004. one su gotovo potpuno nestale.

U prosincu 2006. jedna izuzetno svijetla točka je eksplodirala, povećala je sjaj prstena za 84 posto i nestala tek kroz dvije godine. Detaljna istraživanja pokazala su da se eksplozija dogodila kada je minijaturni mjesec S/2004S6 udario u jezgru prstena i raspao se. Znanstvenici se stoga pitaju je li moguće da i druge iskre nastaju na sličan način.

French i njegovi suradnici pretpostavljaju kako postoji mogućnost da Prometej, kada se približi prstenu, svojom gravitacijom ubrzava kretanje čestica leda i razbija grude u njemu pa prsten jače sjaji. Kada se mjesec počne udaljavati, prsten se smiruje, a čestice u njemu počinju se ponovno nakupljati i stvarati goleme snježne lopte. Neke od njih Prometej svojom gravitacijom odvlači na rub prstena. No nakon nekog vremena one se vraćaju u jezgru i ondje eksplodiraju u iskričave oblake. Nakon duljeg razdoblja 'municija' se istroši, a proces počinje ispočetka.

Ova je ideja za sada samo pretpostavka, a znanstvenici se nadaju da će je Cassini provjeriti. Naime, za trajanja misije do 2017. Prometej će se ponovno naći u položaju u kojem je bio za vrijeme Voyagera. Ako se hipoteza ne održi, znanstvenici će morati potražiti nove odgovore.