Nova analiza komadića Mjeseca, kojeg su kući donijeli astronauti Apolla 17, pokazala je da je naš Mjesec 40 milijuna godina stariji nego što smo prije mislili. Ovo sugerira da je naš prirodni satelit star 4,46 milijardi godina, a ne 4,52 milijarde godina kako je ranije procijenjeno. Znanstvenici koji stoje iza analize tvrde da nam preciznija starost pomaže da bolje razumijemo povijest i evoluciju Mjeseca i Zemlje.

'Bez Mjeseca bi život na Zemlji izgledao drugačije', rekao je koautor studije Philipp Heck, profesor na Sveučilištu u Chicagu. 'On je dio našeg prirodnog sustava koji želimo bolje razumjeti, a naša studija pruža mali dio slagalice.'

Utemeljena teorija, poznata kao hipoteza o ogromnom udaru, pretpostavlja da je Mjesec nastao izbacivanjem tijekom sudara između objekta veličine Marsa i mlade Zemlje. Vjeruje se da je taj razneseni materijal, ograničen vlastitom gravitacijom, stvorio Mjesec kakav danas vidimo. Međutim, kada se točno dogodio ovaj sudar i koliko je vremena trebalo da se formira mjesec - još je nepoznato.

Kako bi došli do svojih zaključaka, znanstvenici su proučavali mrlje minerala zvanog cirkon, prisutnog u uzorcima Mjeseca donesenima na Zemlju 1972. godine, u sklopu posljednje misije Apollo. Znanstvenici vjeruju da su kristali cirkona - koji su izvorno nastali kada se rastaljena površina Mjeseca očvrsnula uslijed sudara koji je doveo do njegovog nastanka - prve čvrste tvari koje su se kristalizirale nakon formiranja Mjeseca, piše Space.

Upravo zato one daju više informacija o satelitovoj starosti. 'Budući da znamo koliko su ti kristali stari, oni služe kao sidro za lunarnu kronologiju', rekao je Heck.

Kako bi utvrdili starost uzorka, istraživači su prepoznali i mapirali pojedinačne atome u lunarnom uzorku. Prvo su ga 'izoštrili' pomoću fokusiranog snopa elektrona, 'poput vrlo otmjenog šiljila za olovke', rekla je u istoj izjavi glavna autorica studije Jennika Greer, znanstvena suradnica na Sveučilištu u Glasgowu.

Njezin je tim zatim upotrijebio laser za isparavanje atoma s vrha izoštrenog uzorka i pritom izmjerio brzine tih atoma. 'Koliko se brzo kreću govori nam koliko su teški, što nam opet govori od čega su napravljeni', dodao je Greer. Znanstvenici su izmjerili količinu atoma urana i olova u uzorku, što je, uz prethodno znanje o brzini raspadanja atoma, pomoglo u određivanju starosti uzorka od 4,46 milijardi godina.

'Nevjerojatno je imati dokaz da je kamen koji držite najstariji komadić Mjeseca koji smo do sada pronašli', rekao je Greer. 'To je sidrište za toliko pitanja o Zemlji. Kada znate koliko je nešto staro, možete bolje razumjeti što se dogodilo u njegovoj povijesti.'

Istraživanje je opisano u članku objavljenom 20. listopada u časopisu Geochemical Perspectives Letters.