Od rujna ove godine u francuskim će osnovnim školama biti u potpunosti zabranjeno korištenje mobitela. Dosadašnja zabrana korištenja mobitela u učionicama tako će biti proširena i na ostale dijelove škola, poput hodnika, menzi i igrališta.

Francuski ministar zdravstva Jean-Michel Blanquer nazvao je to pitanjem javnog zdravstva. Zabrinut je zbog toga što se djeca više ne igraju tijekom odmora već zure svatko u svoj mobitel. 

Sličnu inicijativu pokušao je progurati gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg još 2006. godine. Projekt je pao na neujednačenoj provedbi, a i roditelji su se žalili zbog toga što ne mogu kontaktirati djecu. 

Svaka škola odlučuje za sebe

Direktori njujorških škola sad su ti koji odlučuju o tome hoće li i kako djeca koristiti mobitele dok su dijelom obrazovnog procesa. Nepisano je pravilo da smiju ponijeti mobitele u školu, ali ih moraju držati za sebe. 

Slično je stanje i u hrvatskim školama, koje također odlučuju svaka za sebe kako će se postaviti prema donošenju i korištenju mobitela. U Osnovnoj školi Kostrena, recimo, za korištenje mobitela učenici mogu dobiti i - ukor.

'Ministarstvo znanosti i obrazovanja kontinuirano potiče škole da kao dio Kućnog reda ili kao dodatni dokument, s učenicima i roditeljima dogovore Politiku prihvatljivog ili izvrsnog korištenja digitalnih tehnologija.

Te Politike mogu uključivati zabrane i kazne za neprimjereno korištenje tehnologije, ali isto tako i preporuke i smjernice za odgovorno i primjereno korištenje', rekla je tportalu pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja Lidija Kralj.

'Razvoj tehnologije potiče učitelje, učenike, roditelje i škole da tehnologije i alate koje smo smatrali ometačima učenja pretvaraju u osnaživače učenja. Tipičan primjer su mobilni uređaji koje se može dobro iskoristiti u različitim obrazovnim aktivnostima. 

Svi oblici tehnologije u školama trebaju biti u funkciji odgoja i obrazovanja i koristiti se kako bi proces učenja bio učinkovitiji primjenom različitih metoda poučavanja. Dakle, mobiteli su dobrodošli kao sredstvo učenja i poučavanja, ali ne kao sredstvo ometanja nastave i odvraćanja pažnje', dodala je Kralj.

Politika izvrsnog korištenja računala, mobilnih uređaja i interneta opisuje pozitivne načine korištenja digitalnih tehnologija kakve bismo željeli da učenici i učitelji primjenjuju pri učenju i poučavanju. 

'U takvoj politici ističete i promičete dobre načine na koje tehnologija olakšava i obogaćuje obrazovanje. Politika govori o povezivanju s učenicima ili odraslima sa zajedničkim interesima i od kojih možete učiti, o učenju, istraživanju, kreativnoj uporabi i objavljivanju svojih radova, prikupljanju sadržaja koji se smiju preoblikovati u nove sadržaje za učenje, surađivanju, svrhovitom komuniciranju, kritičkom pristupu informacijama, poštovanju prema sebi i drugima, odgovornom digitalnom građanstvu. 

Politika izvrsnog korištenja digitalnih tehnologija može biti ovakav dogovor: koristit ćemo se digitalnom tehnologijom kako bismo se povezali s drugima, učili i objavili svoje radove, istražili svoju kreativnost i interese, potražili odgovore, prikupili sadržaje koje možemo i smijemo preoblikovati u vlastite sadržaje za učenje, surađivali i mijenjali svijet na bolje, kritički pristupali informacijama, komunicirali svrhovito, surađivali s drugima, stvarali znanje, kontinuirano učili, pazili na zaštitu sebe i svojih podataka te bili odgovorni građani digitalnog svijeta', pojasnila je Kralj.

Za i protiv zabrane

Mogućih razloga i argumenata u prilog i protiv uvođenja potpune ili djelomične zabrane korištenja mobitela u školama, ima više. Izdvojit ćemo nekoliko najvažnijih.

'Korištenje mobitela u školi veliki je problem zbog dvaju glavnih razloga', rekao je tportalu Marko Šolić, profesor u zagrebačkoj Osnovnoj školi Matije Gupca. 

Prvi razlog je taj što bi učenici trebali biti koncentrirani na nastavu, sudjelovati u vođenoj raspravi o nekoj temi. 

'Možda nekom učeniku takav način rada ne odgovara, možda će bolje pamtiti ako si, primjerice, nešto crta sa strane, i to je u redu. Mobiteli toliko zaokupljaju pažnju da je jednostavno nemoguće igrati neku igricu na mobitelu i istovremeno aktivno sudjelovati u nastavi', pojasnio je Šolić.

Drugi razlog je korištenje mobitela preko odmora. Škola je odgojno-obrazovna ustanova, a veliki dio uloge škole je socijalizacija među učenicima.

'Ako preko odmora svi igraju single-player igre na mobitelu umjesto da se druže, gubi se jedna od ključnih uloga škole u odgoju djece', upozorio je Šolić. 

Odavno smo prešli granicu normalnog

'Osnovno i srednjoškolci su zaražena skupina kojoj je mobitel gotovo 24 sata u rukama, s mislima u virtualnom svijetu te ta generacija sve više gube kontakt sa stvarnim svijetom', rekao je tportalu Krunoslav Ćosić, diplomirani inženjer telekomunikacija i novinar specijaliziran za mobitele. 

Uz ovisnost o mobitelu, Ćosić kao problem ističe i nepravilan položaj tijela. 'Danas već imamo generaciju pognutih glava kojoj je postalo neprirodno gledati ravno, koncentrirano slušati svojeg sugovornika duže od pola minute. 

Također, potreba da se non-stop bude spojeno s virtualnim prijateljima, kojih djeca imaju ne samo na stotine, nego već i na tisuće, pokazuje da je granica normale već odavno prijeđena. 

Nema pravih prijateljstava, nego je glavna fora imati što više prijatelja i lajkova. Djeca mogu samo još dublje tonuti u virtualni svijet, bez interesa za stvarnim, bez zanimanja za kreativnošću, upozorio je Ćosić.

Smatra da bi zabrana korištenja mobitela trebala krenuti već iz roditeljskog doma. 'Na žalost, mnogim roditeljima vraća se ono za što su sami krivi: nestašnu i dinamičnu djecu najčešće su umirivali tablet računalima, pametnim telefonima i igraćim konzolama. 

Današnju generaciju ne zanima više ni televizija (koja je nekada imala edukativni karakter). Roditelji djeci kupuju najskuplje mobitele i tako stvaraju probleme ne samo sebi, nego i roditeljima druge djece koji nisu u mogućnosti svojoj djeci kupiti telefon s cijenom od gotovo dvije prosječne hrvatske mjesečne plaće', istaknuo je Ćosić. 

Kompromis uz plan

Sklon je uvođenju zabrane u osnovnim i srednjim školama. 'Eventualni roditeljski nadzor nad djecom nije opravdan argument jer Hrvatska spada u skupinu najsigurnijih zemalja u svijetu', ustvrdio je. 

Praksu u kojoj svaka škola sama odlučuje o korištenju mobitela ne smatra dobrom jer su djeca danas međusobno povezana, više nema nikakvih granica i to samo stvara nezadovoljstvo. 

'Predložio bih kompromis - slobodno korištenje mobitela u školi uz predviđen plan i kvalitetan školski program, ali samo jedan dan u tjednu. To bi omogućilo da djeca ipak ne budu kažnjena najstrožom kaznom, a istovremeno bi se ta pametna sprava mogla iskoristiti u korisne svrhe', rekao je Ćosić. 

Smisao korištenja mobitela u školama bi trebao biti edukativan i stvaralački kako bismo odgojili odgovornu generaciju spremnu za život i buduće zaposlenje, koja ima neki cilj. 

'Djeca nisu dorasla nositi se s tom modernom ovisnošću, niti su zrela odlučivati kad je vrijeme za zabavu a kad je vrijeme za domaću zadaću. Bez suradnje roditelja s djecom teško da će uspjeti bilo kakva zabrana ukoliko bude uvedena u hrvatske škole jer djeca su vrlo snalažljiva - kupit će si još jedan mobitel i poskrivećki će ga koristiti', upozorio je Ćosić.

Spomenut ćemo i podatke iz radnog dokumenta koji je 2015. objavila London School of Economics, a prema kojima su u školama koje su uvele zabranu zabilježeni 6,4 posto bolji rezultati pri testiranju šesnaestogodišnjaka, pri čemu su najviše profitirali učenici nižih primanja. 

Puno ovisi o konkretnoj provedbi

Šolić smatra da bi se zabrana na nacionalnoj razini opet svela na provedbu u svakoj pojedinoj školi. 'Ako država donese pravilnik, a učitelji u praksi odluče zažmiriti na jedno oko jer im je tako lakše, nitko od toga ne bi imao previše koristi', uvjeren je. 

U četiri škole u kojima je dosad radio praksa je bila značajno različita i ovisila je o učenicima, vodstvu škole, učiteljima...  'U školi u kojoj trenutno radim uvidjeli smo koliki problem predstavlja korištenje mobitela te smo prije početka školske godine osnovali povjerenstvo i donijeli kratki pravilnik o upotrebi elektroničkih naprava u školi.

Provođenje tog pravilnika u praksi, kao i onog koji bi mogao biti usvojen na nacionalnoj razini, opet najviše ovisi o učiteljima', naglasio je Šolić. 

Nije jasno kako će Francuska konkretno provesti spomenutu zabranu. Učitelji strahuju da će morati pretraživati djecu i oduzimati im mobitele, a i na pitanje kamo pohraniti mobitele tijekom nastave nije uvijek baš jednostavno naći odgovor.

Naravno, postoje i velike potencijalne koristi ako se mobitele upotrijebi za poboljšanje nastave, ali to moraju voditi i kontrolirati učitelji. 

'Takvo razmišljanje nije ništa novo. Već godinama na stručnim skupovima za učitelje imamo predavanja o korištenju aplikacija poput Kahoota u nastavi.

Svaki pravilnik koji zabranjuje upotrebu mobitela u školi redovito ima i članak koji kaže kako se mobitel smije koristiti ako to odobri učitelj za potrebe nastavnog procesa.  Ali velika je razlika između korištenja mobitela da bi učenik sudjelovao u Kahoot kvizu i korištenja mobitela ispod klupe dok učitelj ne gleda da bi igrao igricu zbog koje ne prati nastavu', zaključio je Šolić.