Ovaj kukac, koji se ponekad zove i harlekinska božja ovčica, uvezen je u SAD početkom 20. stoljeća, a u Europu 60-ih godina, radi kontrole nad lisnim ušima u staklenicima. Harmonia axyridis može proždrijeti 200-tinjak uši na dan pa su je mnogi smatrali učinkovitim prirodnim rješenjem za uništavanje nametnika kojim bi se mogla smanjiti upotreba pesticida. No uspjela je pobjeći i sada se nekontrolirano širi Europom i svijetom potiskujući domaće vrste.

Prema izviješću predstavljenom u časopisu Science doseljenici uspješno dobivaju rat jer im tjelesne tekućine sadrže parazite koji su otrovni za druge kukce.

Na jesen znaju biti dosadne jer se okupljaju u velika jata kako bi tražile mjesta za hibernaciju. Ponekad znaju uzrokovati jake alergijske reakcije kod ljudi. Imaju izuzetno snažan imunološki sustav, a u tjelesnim tekućinama kolaju im antimikrobni peptidi i moćan antibiotik harmonin. To im omogućuje da se protiv patogena bore uspješnije od starosjedilaca. Njezine prednosti uključuju i veću plodnost, brži životni ciklus, nedostatak predatora ili pak izostanak bolesti na područjima u koja dospije, a koje bi u domovini njene populacije držale pod kontrolom.

Stručnjaci ističu da je njihov prirodni antibiotik tako dobar da bi se mogao upotrijebiti za razvoj novih lijekova.

No prema njemačkom istraživanju najmoćnije od svih oružja harlekina je sićušna gljivica u stručnim krugovima poznata kao mikrosporidija.

'One gljivice u svojoj krvi održavaju u neaktivnom stanju, međutim, ne znamo na koji način to čine', rekao je dr. Heiko Vogel iz Instituta za kemijsku ekologiju Max Planck. 'Kada druge bubamare napadnu njihova jajašca i ličinke, gljivice se aktiviraju i ubiju domaće kukce', dodao je.

Mijenja okus vina

Studije provedene proteklih godina pokazuju da zavičajne vrste u Europi postupno nestaju. U Velikoj Britaniji stručnjaci su čak razvili aplikaciju za pametne telefone koja prepoznaje azijske i mole građane da im dojave čim ih primijete.

Budući da ima sposobnost preživljavanja u područjima s velikim rasponima temperatura, očekuje se da bi se uskoro mogla proširiti po cijelom svijetu - već se počela pojavljivati u južnoj Africi i Latinskoj Americi. Neki stručnjaci štoviše smatraju da je već sada previše kasno da se nešto poduzme.

Osim što su dosadne i što izazivaju alergije, problem je i u tome što se znaju hraniti grožđem kada im ponestane biljnih uši. Stoga se često nalaze u vinogradima. Ako završe u vinu, njihove moćne kemikalije mogu promijeniti njegov okus.

Osvojila i Hrvatsku

Zbog sličnosti s našim zavičajnim božjim ovčicama, harlekinska je dugo ostala nezapažena u Hrvatskoj. Službeno, prvi objavljeni znanstveni članci spominju je tek u 2008. godini, no vrlo je vjerojatno da je došla ranije. Razotkrile su je tek pojave velikih jesenskih najezdi koje su nepoznate starim ljudima. Proširila se cijelom Hrvatskom od Slavonije, preko sjevernojadranskih otoka do visokih planinskih vrhunaca Dinare. Morfološki je vrlo raznolika, tako da na jednom mjestu možemo naći crvene, crne ili žute primjerke, s brojem točaka koji varira od 0 do 20. Najsigurniji način razlikovanja od naših zavičajnih je oznaka koju imaju na prednjem dijelu tijela u obliku crnog slova 'M' ili 'W' na bijeloj pozadini.