Naime, međunarodni je tim stručnjaka u francuskom laboratoriju rekreirao atmosferu Saturnova mjeseca izmiješavši dušik, metan i malene količine ugljikova monoksida (50 dijelova na milijun). Nakon toga, simulirajući djelovanje solarnog ultraljubičastog svjetla, ionizirao je plinove mikrovalovima.

Sarah Horst, diplomantica planetarnih znanosti na Arizonskom sveučilištu u Tucsonu, objasnila je na konferenciji Američkog astronomskog društva u Pasadeni u Kaliforniji 7. listopada da su rezultati njihove studije pokazali da bi se u atmosferi Titana morali stvarati iznenađujuće složeni organski spojevi.

Dosad je tim popisao više od 5.000 takvih kemikalija, od kojih su tek neke potpuno identificirane. Među njima je pet nukleotida koji se na Zemlji nalaze u DNA i RNA, dvije aminokiseline te još 11 spojeva koji bi također mogli biti aminokiseline.

Istraživanje je predstavljeno u novom broju časopisa Nature

Titanova atmosfera rekreirana je na temelju uzoraka koje je u njezinim višim dijelovima prikupila letjelica Cassini, a koji su sadržavali spojeve velike molekularne težine ekvivalentne težini oko 1.000 atoma ugljika.

'Nismo to uopće očekivali', rekla je Horst. 'Nismo imali pojma da kemija može otići tako daleko u gornjim slojevima atmosfere bilo kojega planeta.'

Također je zanimljivo to što je tim u svojem eksperimentu stvorio čestice aerosola vrlo slične onima koje postoje u Titanovoj atmosferi.

Znači li to da na Titanu postoji život?

Horst smatra da vjerojatno ne znači. Naime, uvjeti na površini Saturnova mjeseca posve su drugačiji nego na Zemlji – ondje je vrlo hladno i nema vode – te bi se život morao temeljiti na bitno različitim kemikalijama od onih koje koristi na našem planetu.

Međutim, studija mnogo govori o mogućnosti nastanka života na Zemlji i, eventualno, nekim drugim planetima. Tradicionalne hipoteze pretpostavljaju da su građevni blokovi života nastali zahvaljujući grmljavini u primordijalnoj atmosferi Zemlje ili da su ih donijela svemirska tijela. Horst ističe da je njihovo istraživanje otvorilo treću mogućnost – da su nastali visoko u atmosferi u njezinoj ranoj fazi razvoja. Drugim riječima, primordijalna juha mogla je započeti kao primordijalna izmaglica.

Život na Titanu morao bi biti drugačije prirode

To nije prvi put da se Titan povezuje s tragovima života. Naime, u lipnju su objavljeni rezultati dviju studija prema kojima se na njemu odvijaju složene kemijske aktivnosti koje ispunjavaju dva važna preduvjeta za postojanje primitivnih, egzotičnih oblika života utemeljenih na metanu.

Jedna studija, predstavljena u časopisu Icarus, pokazala je da molekule vodika iz Titanove atmosfere nestaju na površini njegova tla, dok je druga, objavljena u časopisu Journal of Geophysical Research, u kojoj su istraživani ugljikovodici, zabilježila manjak acetilena C2H2.

Taj manjak je važan znak, jer bi acetilen vjerojatno bio najbolji izvor energije, odnosno hrana za život utemeljen na metanu. Organizmi na bazi metana morali bi koristiti neku tekućinu kao medij za životne procese, no to ne bi mogla biti voda, jer je ona na Titanovoj površini, na oko minus 179° Celzijevih, potpuno smrznuta. Popis mogućih tekućina na toj temperaturi vrlo je kratak – tekući metan i slične molekule poput etana. Međutim, znanstvenici su upozorili da te dvije pojave imaju i jednostavnije, nebiološko tumačenje.