Istraživači sa Sveučilišta u Lundu otkrili su brzu kameru kojom je moguće snimati kemijske reakcije kao nikad do sada. Sinonim za kvalitetne brze kamere danas je obično reda 100 tisuća sličica u sekundi. Švedski uradak može snimati brzinom koja odgovara vrtoglavih pet bilijuna sličica u sekundi
Ova superbrza kamera stoga može snimiti nevjerojatno brze procese u kemiji, fizici, biologiji i medicini, koje do sada jednostavno nije bilo moguće uhvatiti. Za ilustraciju mogućnosti kamere, švedski istraživači su snimili kako svjetlost putuje preko udaljenosti koja odgovara debljini papira. Cijeli proces traje pikosekundu, no na filmu je usporen bilijun puta te ga je moguće vidjeti.
Cijeli sustav za snimanje nazvan je zgodnim akronimom FRAME (Frequency Recognition Algorithm for Multiple Exposures), a autori smatraju kako će se u skorije vrijeme niz industrija početi aktivno baviti analizom snimki koje mogu izvesti. Bilo da je riječ o eksplozijama, procesima u plazmi, moždanoj aktivnosti, kemijskim reakcijama, FRAME i slični sustavi koji će jednog dana ugledati svjetlo dana mogu snimiti dosad neuhvatljive stvari.
Kratki prihvaćeni pregled istraživanja te primjerke snimki moguće je pregledati na ovoj poveznici (format .pdf), a o 'smrzavanju' svjetla u trenutku, moguće je saznati više u službenom filmiću sveučilišta:
Kako je uopće moguće postići takve brzine snimanja? Znanstvenici su razmišljali izvan okvira klasičnih kamera, koje snimaju sličicu po sličicu u sekvenci velikom brzinom. FRAME se pak služi računalnim algoritmom koji 'hvata' kodirane slike u jednoj, koje se kasnije sortiraju u video sekvencu.
Kako bi se snimio neki proces poput eksplozije, kamera ga izlaže svjetlosti lasera. Svaki puls svjetlosti dobiva jedinstven kod, a objekt ih odražava te se spremaju na jednu fotografiju. Enkripcijskim ključem se nakon toga iz te fotografije izvuku sve snimke i postave u sekvencu.
Istraživački tim sada planira proučavati neke od spomenutih reakcija te na jesen objaviti filmski materijal procesa.
Važno je naglasiti kako ovaj sustav za sada nije komercijalno dostupan, već je na razini laboratorijskog pokusa. Ipak, s obzirom na postojeće prototipe tehnologije, procjene govore o mogućim primjenama za svega dvije godine.