Umjesto njih, koristi prepreku s prorezima pa kroz naočale gledate zaslon tako da svako oko vidi sliku drukčije, što potiče mozak na stvaranje iluzije dubine. Za projekciju ne treba više projektora - dovoljan je samo jedan, piše BBC

Proizvođači televizora pokušali su koristiti sličan trik, ali da bi funkcionirao, gledatelji bi morali biti na određenom mjestu ispred uređaja. To nije praktično ni u dnevnoj sobi, a kamoli u kinodvorani, gdje gledatelji moraju moći vidjeti istu sliku iz različitih kutova.

Trodimenzionalne slike na ekranima u kinima obično se stvaraju uz pomoć stereoskopije - projiciranjem dvodimenzionalnih slika kroz poseban filter.

Gledane golim okom, slike se čine kao da su jedna preko druge. No uz polarizirane naočale, koje jednom oku omogućavaju da vidi samo jednu, a drugome samo drugu sliku, stvara se osjećaj dubine prostora.

Da bi dobili naočale bez stakla, proizvođači televizora posegnuli su za drukčijom tehnikom, koja uključuje paralaksnu barijeru, s prorezima nalik onima na venecijskim roletama, a koju se stavlja ispred izvora slike.

Prorezi su namješteni tako da raspoređuju svjetlo s prijemnika na pojedino oko gledatelja bez preklapanja. No to ima učinka samo ako sjedite na točno određenom mjestu.

Južnokorejski istraživači oponašali su ovu tehniku prilagodivši je kako bi mogla podržati znatno veći raspon kutova gledanja. U tome su uspjeli tako što su stvorili učinak proreza uz pomoć polarizatora, sličan onome kakav koriste leće naočala za gledanje 3D filmova te koristeći poseban premaz za ekran.