Rezultati najnovije analize podataka dobivenih tijekom dvije misije na Mjesec pokazuju da je voda ravnomjerno raspoređena po cijeloj površini satelita. Problem je u tome što ona, barem u trenutnom obliku, nije baš dostupna
Najnovija otkrića o našem kozmičkom suputniku Mjesecu znanstvenicima bi mogla dati uvid u podrijetlo tamošnjih nalazišta vode te potaknuti temu njezine iskoristivosti i dostupnosti. Ako Mjese ima dovoljno vode koja je pritom relativno dostupna, ona se može lako koristiti kao resurs. Astronauti ju mogu koristiti za piće ili za proizvodnju kisika i vodika, odnosno kao zrak za disanje ili gorivo.
'Otkrili smo da gdje god na Mjesecu vi gledali, tu ima vode' rekao je Joshua Bandfield, znanstvenik u Institutu za svemirske znanosti u Boulderu u Coloradu. Brandfield je glavni autor nove studije koju je objavio list Nature Geoscience. 'Prisutnost vode ne zavisi o kompoziciji/sastavu površine. Voda se praktički 'lovi' za sve.'
vezane vijesti
Nova istraživanja, nova otkrića
Rezultati ovog istraživanja suprostavljaju se dosadašnjim pretpostavkama da se voda na Mjesecu uglavnom koncentrira oko polova te da njezina količina ovisi o dobu dana (jedan dan na mjesecu traje 29.5 zemaljskih dana). Uzmemo li sve ovo u obzir, dolazimo do pretpostavke da vodene molekule 'skakuću' po Mjesečevoj površini sve dok ne naiđu na takozvane 'ledene zamke' - područja s toliko niskim temperaturama da na sebi zadržavaju čak i vodenu paru. Te molekule vode tamo mogu stajati prilično dugo - pretpostavlja se čak nekoliko milijuna godina.
Naravno, kao i kod svih znanstvenih pretpostavki, oko ove također kruži niz sumnji vezanih uz konkretnu metodu prepoznavanja vode na površini. Glavni dokaz za novu teoriju o vodi na Mjesecu dolazi iz instrumenata za mjeru na daljinu koji su pratili snagu sunčevog svjetla koje se odbija od Mjesečeve površine. U slučaju prisutnosti vode, instrumenti prepoznaju posebne valne duljine blizu tri mikrometra koje postoje izvan dosega vidljivog svjetla.
Skrivena voda
Površina mjeseca također se može dovoljno zagrijati da 'sjaji', odnosno odašilja vlastito svjetlo u infracrvenom spektru. Najveći izazov je razaznati reflektirano od odašiljanog svjetla. Kako bi ih lakše razdvojili, znanstvenici moraji dobiti vlro preciznu informaciju o tamošnjim temperaturama. Bandfield i kolege pronašli su načiun kako u mjerenja ubrojiti informaciju o temperaturi te su za mjerenje koristili LRO, odnosno orbiter za nadgledanje mjesečeve površine.
Tim je primjenio ovaj model temperatura već sakupljenim podacima. Novo otkriće rasprostranjene vode predlaže da je ona do danas bila prisutna u obliku hidroksida, odnosno OH. Hidroklsil ne ostaje dugo sam, već se kemijski spaja na druge spojeve. Hidroksil se mora izdvojiti iz minerala kako bi se mogao koristiti.
Cijelo izvješće možete pročitati ovdje.
