NASA, Sveučilište Harvard i programerska zajednica TopCoder žele osmisliti internet koji će funkcionirati i kad zađemo dublje u svemir
Znanstvena fantastika puna je ideja kako slati poruke preko ogromnih svemirskih udaljenosti. To jednom mora postati i stvarnost.
Baš se na takvom projektu NASA udružila sa Sveučilištem Harvard i programerskom zajednicom TopCoder. Cilj im je osmisliti internet (ili nešto slično) koji će funkcionirati i kad zađemo dublje u Sunčev sustav, međuzvjezdani prostor i dalje.
Iako i NASA i Europska svemirska agencija (kao i vjerojatno svi koji žele istraživati svemir) na tome rade već neko vrijeme, još uvijek trebaju stvoriti novi protokol za prijenos podataka, koji će moći zajamčiti siguran i potpun prijenos podataka u uvjetima kakvi na Zemlji ne postoje. Stoga rade na razvoju mrežne arhitekture koju su nazvali DTN (Disruption Tolerant Networking).
Želite li komunicirati u svemiru, naići ćete na velike prepreke. Doslovce, piše Venture Beat. Trebate, primjerice, računati na planete, ogromne udaljenosti, interferenciju zvijezda, to što vaš uređaj mora moći funkcionirati s vrlo malo energije...
Zasad su DTN testirali tako što su robotu na Zemlji slali fotografije i podatke iz svemirske letjelice u orbiti. Za idući korak zatražit će pomoć velikog broja ljudi putem crowdsourcinga
Programerima, inženjerima, svima koji misle da ih mogu riješiti, postavljena su tri izazova.
Prvi je izrada kriptografskog ključa za DTN.
Drugi traži implementaciju, testiranje i ovjeru protokola DTPC (Delay-Tolerant Payload Conditioning), osmišljenom u Centru za svemirske letove Marshal.
Treći predviđa ugradnju ovjere pošiljatelja u protokolu Licklider.