'Zašto smo tako mladi uopće poželjeli osnovati tvrtku? Odgovor dijelom leži i u situaciji prilično specifičnoj za Hrvatsku - jer smo na honorare za poslove koje smo radili kao studenti morali čekati i po nekoliko mjeseci. Ako razmišljam o tome što se promijenilo u zemlji u zadnjih deset godina, vjerojatno je tu situacija nešto bolja, ali tada je to bilo vrlo frustrirajuće.'

Kaže nam to Alan Sumina, suosnivač Nanobita - hrvatske tvrtke za razvoj mobilnih igara, nastale s dolaskom krize 2008. godine. Danas ima 103 zaposlena, u ovoj godini očekuje prihod od 100 milijuna kuna, prvenstveno zahvaljujući uspjehu lani izdane igre My Story: Choose Your Own Path, te osim u Mađarskoj otvara ured u Nizozemskoj. Što je isto kao i prije deset godina? I dalje je vode dva imena: osim Sumine, tu je Zoran Vučinić, prihode ostvaraju isključivo iz izvoza, a investitora i kredita - nema.

Na čemu počivaju ove brojke i planovi?

Prije deset godina osmislili smo aplikaciju za mršavljenje Tap&Track. Kako je u to vrijeme plasiran i prvi iPhone, to nam je bila prilika za proboj na svjetsko tržište pomoću App Storea i aplikacija je ubrzo postala veliki hit. Od nje smo zaradili ravno milijun dolara, a taj novac nismo potrošili, nego uložili u razvoj Nanobita. To je filozofija koje se držimo i dalje. Ovo je možda mukotrpniji proces i svakako dulje traje, ali nama je smisleniji.

Živite od stranih tržišta, prvenstveno Amerike. Jesu li vam ikada nudili kupnju tvrtke?

Ponuda je bilo, i to iz Kine. Javljali su se i Britanci i Izraelci, no to nije otišlo daleko. Sve se svodi na to da je Hrvatska mala za ozbiljniju prisutnost većih globalnih igrača, a činjenica je i da se mi i dalje vidimo u Nanobitu.

Odljev radne snage, pogotovo IT usmjerenja, problem je s kojim se Hrvatska trenutno suočava. Bježe li vama ljudi u Irsku?

Imali smo neke odlaske, ne toliko u Irsku, ali primjerice u Švedsku, i to nakon sedam, osam godina rada u Nanobitu. Nisu toliko vezani uz plaću, koliko uz okruženje. Vani, nakon što ste radili u jednoj tech firmi, vrlo brzo možete naći posao u drugoj, a ovdje nema takve fluktuacije. Ono što nam je veći problem privlačenje je strane radne snage. Potrebna su nam zanimanja koja u Hrvatskoj još ne postoje ili su vrlo malo razvijena, poput producenata.

Kolika je prosječna plaća u Nanobitu i koga zapošljavate?

S obzirom na to da radimo na igrama, imamo i šarolik spektar ljudi - od programera do pisaca i crtača. Zaposlenike tražimo na FER-u, ali i na drugim fakultetima, poput Umjetničke akademije. Prosječna plaća je 10.000 kuna, a 40 posto zaposlenika su žene.

O državi ne govorite mnogo - jeste li i vi razmišljali o preseljenju?

Nemamo loša iskustva s administracijom i u deset godina nije bilo nikakvih problema s Nanobitom. Druga priča je s novom tvrtkom, koju smo nedavno osnovali, jer se komplicira svaki potez, tako da ispada da trebate imati sreće i s osobom s kojom surađujete u državnoj službi. Što se poreza tiče, mislimo da su preveliki izdaci za plaće višeg ranga, kakve su kod nas, no s druge strane, neke druge stvari su jednostavnije nego vani. Primjerice, američke vlasti još ne znaju kako oporezivati igrice i tu se priča može zakomplicirati u trenu. Ne razmišljamo o preseljenju jer je ovdje odlična kvaliteta života, ali imamo urede u Mađarskoj i otvaramo ured u Nizozemskoj.

Koji je plan za ovu godinu?

My Story je konačno zaživjela i od nje očekujemo da skoro udvostruči prošlogodišnje prihode koji su bili na razini od oko 60 milijuna kuna. Razvijamo i nove stvari i uvijek računamo da od tri kojima se bavimo – barem dvije neće zaživjeti. Planiramo proboj u Kinu, no ona je jako kulturološki specifična i ono što vrijedi za američku verziju igrice ne vrijedi za kinesku pa je potrebno prilagođavati cijelu priču. I dalje ćemo zapošljavati, ali ne toliko koliko prošlih godina.

Očekujete li velike poremećaje na tržištu zbog svega što se događa s Facebookom? Kako gledate na pitanje privatnosti u aplikacijama?

S jedne strane, logično je da će tehnološke kompanije prikupljati podatke korisnika, pogotovo one takve veličine. Ono što me čudi to je da je trebalo toliko vremena da se to i shvati jer smo svi to imali negdje u podsvijesti. Facebook će vjerojatno ući pod neku vrstu regulacije, a i sami su već povukli poteze kojima pokušavaju popraviti situaciju. Vjerujem da će se naći neki novi okvir u kojem će sve to funkcionirati.

Upravo ste se vratili iz Amerike - kakva je tamo poslovna klima?

Naravno, Donald Trump je glavna tema. Nitko ne može reći da je omiljen iako je tvrtke poprilično porezno rasteretio i olakšao im poslovanje, što konstantno zasjenjuje svojim vanjskopolitičkim potezima. Mi smo za njih premali da bi ozbiljnije ovdje ulagali. U Uniji smo, kao i Irska, ali kontekst je potpuno drugačiji.

Što mislite o regiji i ima li u susjednim zemljama svijetlih primjera? Tko se pak u Hrvatskoj po vama posebno ističe?

U kontekstu gejming tvrtki u regiji imamo Nordeus u Srbiji i Outfit7 u Sloveniji, koji se upravo prodao za milijardu dolara. U Hrvatskoj imamo puno novih tvrtki, od kojih su neke prikupile značajne investicije iz inozemstva i siguran sam da će se tu razviti puno toga zanimljivoga, a svakako valja spomenuti Croteam kao veterane ove industrije.