Izgradnja čuvenog egipatskog kompleksa piramida u Gizi, jednog od svjetskih čuda antičkog doba, imala je visoku cijenu. Dok su radnici radili na nekropoli, možda su bili izloženi značajnim količinama bakra, što je možda najraniji primjer kontaminacije metalom.

Otkriće bakra u uzorcima drevnog tla moglo bi imati posljedice za vremensko razdoblje kada je to područje prvi put naseljeno, kao i životne uvjete običnih, nekraljevskih Egipćana tog vremena. Prisutnost otrovnog bakra također ukazuje na uspješnu industriju izrade alata. Štoviše, novo istraživanje otkriva da industrijsko onečišćenje ima dublju povijest nego što se obično smatra.

Godine 2019. tim geokemičara s francuskog sveučilišta Aix-Marseille Université izbušio je tlo u Khufu, luci staroj 4500 godina (najstarijoj u poznatoj povijesti) u blizini mjesta koje je postalo dom piramida faraona Khufua, Khafrea i Menkaure. Luka se nalazila uz pritok rijeke Nil koji više ne postoji. Znanstvenici su potom ispitali uzorke tehnikom poznatom kao spektrometrija bez plazme za mjerenje razine bakra i drugih metala, poput aluminija, željeza i titana, piše Gizmodo.

Koristeći datiranje ugljikom, isti je tim izvijestio u novoj studiji, objavljenoj u časopisu Geology, da je kontaminacija bakrom započela oko 3265. godine prije Krista, što znači da su to područje naselili ljudi 200 godina ranije nego što se dosad vjerovalo. Kontaminacija je dosegla vrhunac 750 godina kasnije, prije nego što je konačno nestala oko 1000. prikje Krista. Razine bakra bile su '5 do 6 puta veće od prirodne okoline', rekao je za Eos Alain Véron, profesor na francuskom Sveučilištu Aix-Marseille koji je radio na studiji.

Prema istraživačima, prisutnost bakra je vjerojatno znak uspješne industrije izrade alata. Otkriće arsena, polumetalnog elementa koji su metalci povijesno koristili za ojačavanje drugih metala, u uzorcima sugerira da su radnici možda izrađivali alate poput oštrica, dlijeta i svrdla. Ti bi alati bili ključni za izgradnju kompleksa piramida.

Onečišćenje okoliša bakrom može imati strašne učinke na život ljudi i životinja. Dok su male količine metala ključne za nekoliko ljudskih bioloških funkcija, poput proizvodnje energije i formiranja krvnih žila, prekomjerno izlaganje može uzrokovati povraćanje, proljev, mučninu i bolove u trbuhu. Dugotrajna izloženost može imati još razornije učinke, uključujući oštećenje bubrega i jetre. Kakve su posljedice, ako ih je bilo, stari Egipćani pretrpjeli zbog kontaminacije nije poznato, ali prisutnost metala u uzorcima tla pruža dublji uvid u to kako su živjeli.

Budući da su razine bakra bile tako visoke, to je vjerojatno značilo da je industrijska aktivnost u tom području bila značajna, rekao je Véron. Također je pokazalo da su stanovnici tog područja bili otporni. Razdoblje kontaminacije presijeca se s vremenom oko 2200. godine prije nove ere kada je rijeka Nil dosegnula povijesno niske razine, uzdrmavši egipatsko gospodarstvo i društvenu strukturu. Ipak, rad na Gizi i drugim projektima se nastavio.

Iako je o piramidama provedeno mnogo istraživanja, uključujući ona o tome kako su građene i kako su faraoni živjeli, Véron je rekao da nova studija nudi uvid u svakodnevne živote starih Egipćana koji su se nosili s burnim političkim dinastijama i promjenjivim okruženju, što zvuči užasno poznato. Tehnike korištene u studiji mogle bi se primijeniti na drugim drevnim egipatskim arheološkim nalazištima, govoreći nam više o tome kako su neelite živjele i radile, dok su izrađivale alate koji su korišteni za stvaranje nekih od najtrajnijih spomenika u ljudskoj povijesti.