NASA je najavila datum umirovljenja dugovječne Međunarodne svemirske stanice (ISS). Najveća ljudska struktura u svemiru u orbiti je od 1998., a sustavna dekomisija trebala bi dovršena do 2031. NASA-ini planovi za postupno uništenje svemirske stanice donose niz rizika te sama operacija, zbog njezine veličine, mora uključiti niz odvojenih poteza. Nekontrolirano spuštanje stanice u orbitu moglo bi uzrokovati scenarij sličan onom koji se dogodio 11. rujna 2001.

Kulminacija NASA-ina plana uključuje zaranjanje ostataka stanice u Pacifički ocean, točnije u njegov dio poznat pod imenom Point Nemo te kao 'groblje svemirskih brodova' jer je, piše The Next Web, najudaljenija točka od civilizacije.

Vrijeme za mirovinu

ISS je prvotno bio dizajniran za petnaestogodišnju misiju, no uspio je, kao i velik broj drugih svemirskih projekata, nadmašiti sva očekivanja. Trenutno se nalazi u 21. godini rada, s time da mu je NASA 2021. odobrila još deset godina.

Izvorna namjena ISS-a bila je ujediniti čovječanstvo u znanstvenom napretku, spojivši nastojanja pet svemirskih agencija (SAD, Europa, Kanada, Japan i Rusija). Moduli i dijelovi za ISS građeni su progresivno te su se spajali u cjelinu tek u svemiru. Konglomerat zauzima prostor nogometnog igrališta te je vidljiv tijekom preleta na visini od 400 metara iznad površine Zemlje.

Istraživanje u takozvanoj mikrogravitaciji na ISS-u pružilo je niz znanstvenih napredaka: od lijekova, preko cjepiva, pa sve do raznih načina liječenja. ISS također pomaže pratiti Zemljine ekosustave i prirodne katastrofe, a koristi se i za proučavanje utjecaja dugog leta u svemir na zdravlje te pružanje uvida u potencijalno istraživanje Sunčevog sustava i dubokog svemira.

Unatoč velikom znanstvenom napretku, NASA je počela primjećivati oštećenja na infrastrukturi, kao i usporavanje nekih komponenti. Svakim krugom oko Zemlje ISS biva zamrznut na jednoj strani i spaljen na drugoj, što dovodi do temperaturnih ekstrema te cikličke kontrakcije i ekspanzije materijala. Svemirska radijacija spaljuje transparentno staklo na solarnim pločama koje koristi za napajanje stanice, a velik broj dolazećih brodova koji se spajaju i odspajaju s ISS-om polako oštećuje cijelu strukturu. Kraj ISS-a je, tim rečeno, neminovan.

Sve veća količina svemirskog otpada također predstavlja rizik od katastrofalnog uništenja. Godine 2012. komadić boje oštetio je prozor, a prošle godine posada ISS-a morala je otići zato što je Rusija odlučila testirati uništavanje starog satelita raketom, stvorivši tisuće krhotina koje su protutnjale pored njih brzinom od pet kilometara u sekundi. Unatoč tome, NASA je 'vrlo uvjerena' da će ISS preživjeti do kraja 2030.

Premda je NASA tako potvrdila da planira podržavati ISS do 2030., njezini partneri još to moraju učiniti, što znači da će zadnja odluka ovisiti o politici i inženjeringu. Ako stanicu zadesi neplanirana šteta ili degradacija, ISS u slobodnom padu predstavljat će veliku prijetnju. Dobar primjer ovakvog scenarija imali smo 1979., kad se NASA-in Skylab rasuo po cijeloj Australiji - nasreću bez žrtava i materijalne štete.

Planirano uništenje

ISS je jednostavno prevelik da zadovolji standarde nekompliciranog protokola uništenja, što znači da će za njegovu dekomisiju trebati nekoliko složenih operacija. Planirano i kontrolirano spuštanje iz orbite obuhvatit će odspajanje novijih modula prije uništenja kako bi se s vremenom mogli spojiti na nove svemirske stanice. ISS će se nakon toga usporiti uz pomoć ugrađenog pogona te se tijekom procedure koja traje nekoliko mjeseci polako spustiti prema Zemlji.

Ostatak spuštanja bit će brži, a kontrolirat će ga niz letjelica koje će se spojiti kako bi ga usmjerile na sigurnu putanju. Nakon što uđe u atmosferu većina ISS-a će izgorjeti, a ostatak će zaroniti duboko u more. Na sličan je način 'umirovljena' jedna ruska stanica, no problem je u tome što je ISS četiri puta veći.

Prije potpunog izvlačenja iz orbite ISS će proći kroz tranzicijsku fazu kako bi sačuvao ključna znanstvena istraživanja te postavio temelje za novu eru svemirske industrije. Bezosov Blue Origin nedavno je najavio zamjenu ISS-a svemirskom stanicom u privatnom vlasništvu, a drugi igrači, poput Northrop Grummana i Axiom Spacea (partneri SpaceX-a), imaju ugovor prema kojem već 2024. počinju izgradnju novih modula.

U priči su također planovi za novu rusku stanicu koja će se sastojati od modula priključenih na ISS, a Kina u međuvremenu radi na svojoj stanici Tiangong, čiji se modul već nalazi u orbiti.