Istraživači pri Australskom nacionalnom sveučilištu razvili su novu vrstu nanokristala pomoću koje bi i obične naočale mogle postati noćnima i pritom ne dobiti na težini
Naočale za noćno gledanje omogućuju nam bolji vid po noći i u drugim uvjetima slabijeg osvjetljenja. Na žalost, često su velike i nezgrapne za korištenje, a traže i nemalu količinu energije.
Te bi probleme mogli riješiti istraživači pri Australskom nacionalnom sveučilištu (Australian National University, ANU). Pomoću nanotehnologije razvili su novu vrstu nanokristala pomoću koje bi i obične naočale mogle postati noćnima i pritom ne dobiti na težini.
Mrak, kako ga mi percipiramo, predstavlja izostanak svjetla u vidljivom dijelu spektra dostupnom našim očima. No, postoji puno svjetla na drugim frekvencijama koje ne možemo koristiti.
Naočale za noćno gledanje koriste dio spektra koji je blizu infracrvenom i pretvaraju fotone tog svjetla u elektrone koji aktiviraju fosforni zaslon u uređaju kako bi kreirali sliku.
Nano kristali tima s ANU-a mogu biti upotrijebljeni za stvaranje uređaja za noćno gledanje kojima elektricitet uopće nije potreban, tako što pretvaraju fotone infracrvnog svjetla u druge fotone na vidljivom dijelu spektra. I tako nam omogućavaju da vidimo u mraku.
Kako bi omogućili prolazak svjetla, nanokristali su po prvi put ikad proizvedeni na staklenoj površini. Trenutni prototip sastoji se od samo jedne nanočestice, široke 300 nanometara. Tisuće ili milijuni njih stvorili bi površinu od metamaterijala koju je moguće primijeniti na staklo.
U toj površini pojedini nanokristali ili nakupine njih mogli bi biti namješteni na razne frekvencije kako bi uhvatili što je moguće više svjetla i tako savladali prepreke učinkovitosti na nano razinama.
Sadašni prototip traži intenzivno svjetlo za pretvaranje. Istraživači se nadaju kako će daljnjim razvojem poboljšati njegovu učinkovitost. Osim za noćno gledanje, takvi bi nanokristali mogli primjenu naći i u borbi protiv krovotvorenja te u izradi holograma.
Rezultati dosadašnjih istraživanja objavljeni su u časopisu Nano Letters.
Više:ANU