Neobičnu pojavu, koju je prekinuo moćan međuplanetarni udarni val, zabilježile su dvije sonde blizanci nazvane Van Allen A i B. Ovo otkriće pokazuje da je svemir za nas još uvijek velika nepoznanica, čak i njegovi dijelovi koji se nalaze neposredno uz naš planet.

Jedna od prvih važnijih stvari koje su ljudi otkrili kada su počela svemirska istraživanja 1958. godine bili su tzv. Van Allenovi pojasevi zračenja – područja u kojima su visoko energetske nabijene čestice zarobljene Zemljinim magnetskim poljem. Ove čestice električki nabijaju kozmičke zrake. Postoje dva Van Allenova pojasa - vanjski i unutarnji. Vanjski sadrži visokoenergetske elektrone, a unutarnji protone i elektrone. Osim toga, oba sadrže i manju količinu alfa-čestica. Veliki vanjski proteže se od 13.000 do 60.000 km iznad Zemljine površine, a unutarnji od 100 do 10.000 km. Slične pojaseve imaju i drugi planeti s jakim magnetskim poljem.

Goleme količine zračenja koje stvaraju Van Allenovi pojasevi mogu biti opasne za satelite. Zbog toga je NASA 2012. lansirala dva satelita koji bi svojim brojnim senzorima fantastične osjetljivosti i rezolucije trebali analizirati plazmu, energetske čestice, magnetska polja i valove plazme u oba pojasa. No sonde su neočekivano na visini od 19.100 do 22.300 km otkrile postojanje trećeg pojasa sastavljenog od super-brzih energetskih elektrona. Prema dostupnim podacima on se pojavio 2. rujna, a nestao već 1. listopada 2012.

Znanstvenici ne znaju zašto je nastao, međutim, pretpostavljaju da je sunčevo zračenje otrgnulo dio vanjskog pojasa.

'Ova je pojava bila takvo iznenađenje da sam budalasto pomislio da instrumenti na sondama ne rade ispravno. No ubrzo sam shvatio da je laboratorij konstruirao odlične uređaje tako da s njima nema problema, što znači da je ono što smo vidjeli sigurno istina', rekao je voditelj studije Daniel Baker s University of Colorado.

Buduća istraživanja satelita blizanaca trebala bi utvrditi je li ova pojava uobičajena posljedica Sunčevih aktivnosti ili tek rijetka anomalija.