Krvni testovi svemirskih putnika ukazuju na blago, ali trajno oštećenje mozga i njegovo brže starenje po njihovu povratku na Zemlju, tvrde znanstvenici s minhenskoga sveučilišta Ludwig-Maximilians-Universitaet (LMU). Studiju o tomu objavili su u listopadu u stručnome časopisu Jama Neurology.

Istraživanje je provedeno samo nekoliko dana prije nego što je ikona "Zvjezdanih staza" William Shatner postao posljednji u nizu neprofesionalnih astronauta koji su otputovali u svemir.

No premda će svemirski turizam postati luksuzan biznis rezerviran za bogataše, čini se da se upozorenje stručnjaka o potencijalnom oštećenju mozga odnosi samo na dulje boravke u svemiru, a ne i na nekoliko minuta koliko ih u bestežinskom stanju provedu korisnici usluga novih svemirskih tvrtki poput Blue Origina, s kojom je u svemir otputovao i Shatner.

Istraživači vjeruju da je jedan od mogućih uzroka oštećenja mozga tijekom putovanja u svemir upravo bestežinsko stanje koje ometa protok krvi iz područja glave, za koje se vjeruje da s vremenom rezultira povećanjem tlaka u cerebrospinalnoj tekućini.

I prethodne su studije pokazale da dulja putovanja u svemir ne samo da utječu na smanjenje mišićne mase i kostiju, već i na promjene na mozgu astronauta, ali se nije znalo je li taj proces štetan.

Kako bi to doznali, liječnici s LMU-a, Peter zu Eulenburg i Alexander Chouker su, u suradnji sa švedskim i ruskim kolegama proučili krv petorice ruskih kozmonauta koji su na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) proveli pet i pol mjeseci.

Istraživanje je pokazalo da se broj nekih proteina karakterističnih za starenje i oštećenja na mozgu znatno povećao odmah po povratku iz svemira, a to se posebno odnosilo na prvi tjedan nakon povratka.

Da bi se rizici za svemirske putnike sveli na minimum za vrijeme dugotrajnih misija, poput putovanja na Mars, "neophodno je potrebno provesti sveobuhvatnije studije čiji su cilj preventivne mjere koje će omogućiti da ne dođe do povećanja pritiska u području glave", rekao je Peter zu Eulenburg.

Fenomen zbog kojega dulji boravci u svemiru rezultiraju promjenama na mozgu već dugo je poznat kao neurookularni sindrom (Sans), potvrdio je i Jens Jordan, direktor Instituta za svemirsku medicinu Njemačkoga svemirskog centra.

No studijom još nije pojašnjeno rezultiraju li promjene na mozgu i fizičkim ograničenjima za oboljele: "Biomarkeri u krvi još nam ne govore ništa o mogućim kliničkim bolestima."

Prema Jordanu, svemirske agencije NASA i EA rade na protumjerama. Među ostalim, njihovi znanstvenici istražuju bi li od pomoći mogla biti centrifuga s umjetnom gravitacijom za svemirske putnike.

Trenutačno se provodi i istraživanje o djelotvornosti negativnog tlaka u donjoj polovici tijela kada je posrijedi mokrenje. "Ovo je jedan od medicinskih izazova svemirskih letova", rekao je Jordan.

Stručnjaci su analizirali krv astronauta prije i neposredno nakon leta u svemir te ponovno nakon tjedan dana i opet nakon tri tjedna.

Da bi se bolje razumjela povezanost duljeg boravka u svemiru s mogućim neurološkim oštećenjima, treba provesti dodatna istraživanja na većoj grupi sudionika, zaključuju znanstvenici.