NASA-ina letjelica New Horizons je tijekom srpnja 2015. čovječanstvu pružila najbliži pogled prema Plutonu. Zahvaljujući bliskom preletu otkriveno je da patuljasti planet nije još jedna smrznuta stijena, već geološki aktivan svijet prekriven masivnim kraterima, zaleđenim metanom i snijegom od dušika.

Njegove dvije planine - Wright Mons i Piccard Mons, koje su donedavno bile smatrane bivšim vulkanima - izbacivale su led zahvaljujući procesu poznatom kao kriovulkanizam.

Nakon nekoliko godina pažljivog promatranja podataka koje je sakupio New Horizons, znanstvenici vjeruju da su otkrili dokaze nedavnih erupcija lave; dokaze da je Pluton dom kriovulkanima koji su nekad bili aktivni. 'Pokušali smo to objasniti na neki drugi način, ali to jednostavno nismo mogli', rekao je Kelsi Singer, znanstvenica s Instituta Southwest Research u Boulderu u Coloradu i autorica studije koja je u utorak objavljena u časopisu Nature Communications.

Ako je tim u pravu, implikacije su zbilja značajne - bilo koji vulkan koji eruptira mora imati izvor otopljenog goriva. Ako su depoziti lave na Plutonu mladi, onda to znači da ispod ledene ljuske Plutona, bar do neke mjere, postoji tekuća i topla tvar. Ta teorija podupire hipotezu da je današnji Pluton zapravo oceanski svijet - što je prilično teško zamisliti uzmemo li u obzir njegovu udaljenost od Sunca.

U prošla četiri desetljeća znanstvenici su otkrili kriovulkane diljem našeg sustava - od patuljastog planeta Ceres u asteroidnom pojasu do Neptunovog mjeseca Tritona. Erupcija ledene lave nikad nije snimljena uživo, što otkriće na Plutonu čini još surealnijim. Ledena lava se vjerojatno ekstrudira iz vrha vulkana u obliku želatinozne sluzave mase koja svoj oblik zadržava zahvaljujući niskoj gravitaciji i strahovito niskim temperaturama.

Otkriće Wright monsa i Piccard Monsa, dviju ledenih planina s centralnim jamama koje izgledaju kao eruptivni otvori, predlaže da Pluton pripada 'klubu kriovulkana'. Nažalost, znanstvenici nisu mogli odrediti jesu li ovi vulkani tako izgledali prije ili jesu li još aktivni.

Nakon forenzičke analize snimki koje je snimio New Horizons, dr. Singer i njezini kolege vjeruju da Wright Mons i Piccard Mons nisu dva velika kriovulkana, već da su zapravo kolonije manjih vulkana koji nastaju kad se lava nakon erupcije taloži u velike nakupine. Čini se da velik broj takvih 'kupola' nastaje u istom području te da se gomilaju i stvaraju formacije u obliku planina.

Jesu li kolonije kriovulkana još žive?

Tim je primijetio da je većina vulkanskog područna prekrivena neravnomjernim valovitim nakupinama vodenog leda - terena koji se razlikuje od zgrčenih depozita na drugim dijelovima Plutona, mjestima koja su nastala erozijom. Ovo ostavlja samo jedno objašnjenje, a to je da su formacije nastale zahvaljujući ledenoj vodenoj lavi. Kako dipoziti nemaju kratere, erupcije su vjerojatno nastale tek nedavno.

Ledene erupcije su možda strane za naš planet, no neke geološke osnove su vjerojatno iste na Plutonu: kao što Zemljini aktivni vulkani leže na rezervoarima djelomično otopljenog kamena, Plutonovi vulkani sjede na rezervoarima vodenog leda koji pak, piše Space, potječu iz jednog velikog oceana. Naime, ranije studije sugeriraju da Pluton možda ima podzemni ocean, makar je objašnjenje njegovog postojanja prilično teško.

Ovako malen svijet vjerojatno je već davno izgubio toplinu te ne sadrži dovoljno radioaktivnih i toplih elemenata u kamenitoj jezgri, što znači da je sva tekućina ispod ledene ljuske i dalje smrznuta. Tim rečeno, nije teško zamisliti zamrznute svijetove koji ispod površine skrivaju oceane. Jupiterova Europa i Saturnov Enkelad ispod površine skrivaju oceane. Ono što im to omogućuje su gravitacijske interakcije s matičnim planetima i ostalim mjesecima - nešto što Pluton nema.

Unatoč svemu, Plutonov teren nastao zahvaljujući kriovulkanima raspiruje maštu i motivira razvoj teorija o podzemnim morima, dokazujući dvije stvari: da su oceanski svjetovi vrlo česta pojava i da znanstvenici ne mogu uvijek objasniti kako ta mjesta nastaju.