Kada se vodu zarobi u karbonske nanocijevi, ona može ostati smrznuta čak i ako je temperatura premašila 150°C. Znanstvenici su oduševljeni otkrićem i imaju brdo ideja kako iskoristiti ovo neobično svojstvo
Voda je već sama po sebi neobična, no dodaju li se u računicu karbonske nanocijevi 50 tisuća puta tanje od vlasi kose, stvari postaju nevjerojatne. Voditelj istraživanja u kojem je otkriveno novo svojstvo vode Michael Strano s MIT-a navodi da voda zapravo ne bi uopće trebala ići u ovakve nanocijevi zbog strukture koja se ponaša poput ulja. No voda ulazi u te nanocijevi i nastaju vrlo čudne stvari.
Ovisno o točnoj veličini nanocijevi (između jednog i dva nanometra u Stranovim pokusima), vodene molekule bi se poredale u jednoj liniji zadržavajući svojstvo tekućine. Uz nešto veće cijevi unutra bi stalo i nešto više molekula, jasno. No u točno određenom promjeru cijevi vodene molekule se mogu povezati dovoljno s drugima da ih je moguće smrznuti. U nekim od pokusa, tako smrznuta voda ostala je smrznuta čak i kada je izložena temperaturama višim od 150 stupnjeva.
Znanstvenici su već do sada znali kako voda mijenja svojstva kada se zatvori u mali prostor, no karbonske nanocijevi su poseban slučaj i stvari su dovele do iznenađujućih otkrića.
Što onda s praktičnim primjenama?
O njima istraživački tim već sanja. Moguće je primjerice iskoristiti takve ledene cjevčice za micanje protona u svojevrsnim vodenim vodičima, na sličan način kako se elektroni kreću vodičima. Takvo kretanje protona bi moglo biti ključno za gorive ćelije. Današnje gorive ćelije koriste polimere za prijenos protona, no stvar je skupa i tehnički je teže izvediva. Implementiranjem tehnologije kojoj osnovu čine ove cjevčice stvari bi se mogle značajno izmijeniti - nabolje.
Još neke od mogućih primjena su korištenje ovakvih cjevčica ispunjenih vodom za filtriranje radioaktivnog materijala iz kontaminirane vode, ili čak biomimikriju.
