San svakog gejmera je dobiti posao u području računalnih igara, a 29-godišnjem Josipu Makjaniću se taj san i ostvario. Još od malih nogu, dane je provodio crtajući levele na papirima.

'Tijekom školskih dana, bilježnice su mi bile prepune raznoraznih crtkarija' priznaje Josip te dodaje: 'Svaka slika je imala neku zamišljenu priču iza sebe'.

Iako je to bila samo jedna razbibriga, slobodno vrijeme je koristio upravo za to, skiciranje i igranje njegovih verzija igara sa cimerima.

No s vremenom, skice na papiru postale su stvarne razine. Zasad još u igrama koje dopuštaju stvaranje vlastitih razina, a Josip priznaje da bi se osjećao malo razočaran kada bi kupio neku igru, koja ne bi imala editor u sebi. Tada, kao i danas, glavni akteri na sceni računalnih igara bili su CroTeam. Kao mladić s Hvara, Josip je sanjao o odlasku u metropolu na posao u toj firmi, ali znao je da su to samo snovi i maštarije.

'Prije neke dvije godine došao je dosta težak financijski i životni period, nakon duge pauze od igara i svega onog što sam nekad radio kao dječak' objašnjava Josip. U tom periodu, ponovno se okrenuo maštanju, no ovaj put, maštanju o pričama. Te priče su se pretvorile u slike, a slike (uz pomoć Game Makera) u računalne igre.

'Učio sam ponekad doslovno po više od 40 sati, zaspao s laptopom u krilu i nastavio učiti čim bi otvorio oči', priča.

Sati provedeni učeći o crtanju, modeliranju, teksturama i animaciji vratili su ga u djetinjstvo, ali mu osigurali i medijsku pažnju. Došao je do ljudi iz Machine, akademije za izradu računalnih igara, te su mu oni širom otvorili svoja vrata.

In Memory kao posveta majci

Nažalost, još jedan period loše sreće (dva pokvarena računala gdje je izgubio sav svoj rad ) poslao ga je par koraka unazad. U ovom trenutku, Josip se javlja CroTeamu, kako i sam kaže 'tražeći više savjet, nego posao'. Uz par riječi motivacije, omogućili su mu i da nastavi raditi. Dobio je računalo i savjet da uči u granicama normale. Bez obzira na to, učio je dan i noć, slao radove svakom prilikom, te nakon nekog vremena dobio i posao kao level dizajner u CroTeamu.

Danas, osim što radi na projektima poput Serious Sam VR: The Last Hope, radi i u svom vlastitom studiju CrobbitArts. Jedna od njegovih igara, In Memory, ušla je u finale za najbolji platformer u TIGA Games Industry Awards prošle godine. Tu igru je posvetio svojoj preminuloj majci, koja je oduvijek podržavala njegove dječačke snove.

'Ta igra nikada nije bila zamišljena kao neki uspjeh, već više kao neka moja posveta njoj, ali eto, ljudi su je zavoljeli', kaže Josip.

Svaki detalj u igri je ručno crtan, te ju je izradio u manje od mjesec dana, zajedno s kolegom iz Machine.

'Ne treba odmah napraviti Skyrim, dovoljan je i mali platformer iz kojeg možete mnogo naučiti', poručuje Josip.

Bez obzira na sve uspone i padove, Josip danas savjetuje svima koji žele ući u ovaj svijet da ne posustaju, jer je početak najteži. 'Game Development je težak posao. Svakog dana učite i radite nešto novo, no ukoliko to doista volite, težina rada više nije bitna, već samo ono što tim radom možete stvoriti' savjetuje Josip.