Dok mnogi smatraju kako Google Glass služi upravo za 'proširenu stvarnost', riječ je o nečem mnogo manje upečatljivom - ekranu koji se nalazi u vidnom polju. Prizma koja donosi svijet interaktivnih digitalnih slika u vidno polje korisnika tog gadgeta je jednostavno premalena, a istinska proširena stvarnost traži prekrivanje kompletnog vidnog polja, stapanje svijeta digitalnog s onim stvarnim.

Na MIT-u rade upravo na nečem takvom, što se pokazalo nimalo lakim zadatkom svih ovih godina. Istraživački tim koji vodi Chia Wei Hsu je razvio posebnu vrstu zaslona koji, za razliku od ostalih sličnih implementacija, pruža širokokutni pregled sadržaja, a moguće ga je aplicirati na vrlo tanko staklo:

Pokusom su srebrne nanočestice pomiješane s PVA (polivinilni alkohol), a nakon toga je smjesa prenesena na komad stakla, čime se dobio prozirni polimerni sloj debljine svega 0,46 milimetara. Srebrne nanočestice su iskorištene zbog svojstva da raspršuju svjetlo na vrlo određenim valnim duljinama pa posebno podešenim projekcijskim laserom biva moguće osvijetliti traženi dio ekrana, dok ostatak ostaje proziran. Naravno, prepreka do istinske iskoristivosti ima još pregršt.

Istraživački tim je testirao tek koncept koji reagira na plavu boju, a korištenje sve tri primarne boje bi značilo da se može razviti zaslon koji je u stanju prikazati praktički sve poput onih 'običnih'. Istraživački rad na ovu temu je moguće pronaći na linku