Nekad opisivan kao siromašan ali seksi, Berlin je danas grad u kojemu osim noćnog života i kulture, buja i tehnološka scena. Osim najvećih, poput Googlea, Applea i Facebooka, tu su i zanimljive rastuće tvrtke poput ResearchGatea – društvene mreže za znanstvenike o kojoj smo već pisali, kao i EyeEm, poznat i kao 'njemački Instagram'.

O tome kako je raditi u EyeEmu, tvrtki čiju foto aplikaciju (iOS i Android) koristi više od 20 milijuna ljudi te čija vrijednost doseže 24 milijuna dolara, ispričao nam je Zagrepčanin Josip Krapac koji od ove godine tamo radi kao inženjer u timu za istraživanje i razvoj.

'EyeEm dosta često uspoređuju s Instagramom, vjerojatno zato što smo i mi orijentirani isključivo na fotografiju i nudimo mogućnost manipulacije putem filtera te se možemo smatrati nekom vrstom društvene mreže za fotografe. Međutim, dok je cilj Instagrama uglavnom biti društvena mreža, EyeEm je jasno fokusiran na fotografiju, njezinu ulogu i budućnost', priča nam ovaj bivši FER-ovac.

Drugi važan aspekt je primjena računalnog vida za organiziranje i pretraživanje fotografija prema sadržaju te za procjenu estetske vrijednosti fotografije, što je iznimno težak zadatak.

'Ogromna količina fotografija dijeli se svakoga dana preko našeg servisa. Ove godine za EyeEm Festival & Awards očekujemo preko 400.000 fotografija i tu količinu fotografija nije moguće organizirati i pregledati ručno', pojašnjava Josip te dodaje kako su najbliži konkurent u ovom aspektu aplikacije Google Lens ili Forevery, no kako im fotografija nije fokus, one se uglavnom bave označavanjem sadržaja fotografija, ali ne i estetikom.

Estetsku vrijednost u EyeEmu procjenjuju profesionalni fotografi, dok ekipa u istraživanju i razvoju uči modele koji oponašaju procjene fotografa. Budući da je estetika i stvar osobne preferencije, omogućavaju i definiciju osobne estetike odabirom fotografija koje su zanimljive korisniku. Ta opcija je privlačna, primjerice, marketinškim agencijama, koje imaju svoje karakteristične kriterije.

Treći aspekt je EyeEm Marketplace, koji fotografima nudi mogućnost prodaje tj. licenciranja fotografija i u tom aspektu EyeEm Marketpace daje novi pogled na stock servise u kojima su glavni igrači Getty Images, Adobe i Shutterstock. U tom dijelu automatska ocjena estetike fotografija ima važnu ulogu, naprosto zbog ogromnog volumena fotografija koje pristižu svaki dan.

U svom timu, koji broji osam ljudi od ukupnih stotinjak zaposlenih u kompaniji Floriana Meissnera, Ramzija Rizka, Gena Sadakanea, i Lorenza Aschoffa, Josip se bavi računalnim modelima za označavanje slika prema sadržaju, tj. prepoznavanjem sadržaja fotografija.

'Posao je jako dobro strukturiran, svaki projekt ima glavu, rep i jasno je kako se evaluira. Imamo jedan sastanak tima početkom tjedna, zatim sastanak s voditeljem tima te tjedni demo sastanak na razini firme gdje jedan tim demonstrira rezultate ostalima. Tjedni sastanci su korisni i imaju jasno definirano trajanje. Svake srijede je zajednički doručak, koji ima više društveni značaj', priča nam Josip koji je nakon doktorata u Francuskoj radio na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva.

Kada govori o Hrvatskoj, osjećaji su podvojeni.

'U Hrvatskoj me najviše umara nedostatak fleksibilnosti: obično postoji jedan način da se nešto napravi, jedno ispravno mišljenje i većina ljudi smatra da je puno pametnija od drugih te da je njihovo mišljenje bolje i vrjednije od mišljenja drugih. Problemi se 'rješavaju' nadglasavanjem, što je vrlo loša navika. Nismo svi isti, ne možemo biti i nikada nećemo biti, ma koliko energije ulagali u tu nemoguću i po meni potpuno promašenu misiju. Zato bih trenutno ipak radije htio uživati u malo više slobode i kontroli nad svojom budućnošću, nego u tome što Hrvatska trenutno nudi', tvrdi Josip.

Iako radi u startupu, što po definiciji podrazumijeva veći rizik, Josip ističe da se u Berlinu osjeća sigurnije, jer živi u zemlji koja funkcionira: ljudi plaćaju poreze (koji su manji nego u Hrvatskoj), a državni i gradski budžet se troši puno racionalnije i transparentnije. A uz sve to postoji razmjerno velika socijalna sigurnost.

Ipak, najviše mu fale prijatelji, Sljeme, Dolac, relativna blizina mora i grupa s posla na FER-u koja u gotovo potpunoj anonimnosti predano radi na metodama računalnog vida za sigurnost prometnica i za autonomna vozila te postiže relevantne rezultate u svjetskim razmjerima!