O startupovima se danas puno govori i piše. Jedni u njima vide spas hrvatskog gospodarstva, dok ih drugi posprdno otpisuju kao čudo za tri dana. Nekima će biti prečica za ostvarenje ideje, neki će ih smatrati tek paravanom za pranje novca ili kakvu prijevaru
Slika se, kako to već biva, lako počne distorzirati kad nešto naglo postane moda. Kao i u svemu, tako i u svijetu startupova kod nas vjerojatno ima barem ponešto od navedenih krajnosti i puno toga u sredini.
No uvjeren sam kako - kao zajednica i društvo - trebamo prigrliti startupove na rok dulji od trajanja novinskih naslovnica. Evo i zašto.
1) Promjena mentaliteta i svjetonazora
Potreban nam je drukčiji pogled na svijet. Odmak od defetizma, okrivljavanja drugih za vlastite neuspjehe, predrasuda kako sve mora poći za rukom iz prve i kako je neuspjeh sramota koja nekog treba obilježiti do kraja života.
Trebamo početi vjerovati u ideju da se možemo i trebamo sami izboriti za mjesto u svijetu. Biti prvi, najbolji, drukčiji u još nečemu osim sporta i najljepšeg mora na svijetu. Da, svijet se neće mijenjati sam od sebe samo zato što smo promijenili uvjerenja. No to je prvi korak u pravom smjeru.
U srži početničkog poduzetničkog pothvata čuči upravo ideja da je moguće stvoriti nešto od ničega. Treba je prihvatiti, njegovati i poticati.
2) Održavanje koraka s tehnološkim razvojem
Ne tvrdim da trenutno ne držimo korak s razvijenim svijetom, pa makar i s određenim odmakom. No zar bi nam to doista trebalo biti dovoljno? Ne, ne bi.
Trebamo snažnu poveznicu s globalnim tehnološkim trendovima koja neće biti ograničena na korporacije i velike tvrtke. Trebamo pojedince i manje tvrtke koje ne samo što se mogu nositi s konkurencijom bilo gdje, već mogu biti i predvodnici na svom području.
Trebamo stalno sijati sjeme, ne bi li jednog dana izrasle i stasale ne samo nove tvrtke kakve su danas Iskon, Degordian, Infinum, Nanobit i slični (sve redom startupovi ne tako davno), već i teškaše poput Plive, pa i - uz malo sreće - divove kakva je nekad bila Nokia.
Ni obrazovni sustav niti bilo koji drugi alat na raspolaganju državi i društvu, trenutno ne može bolje pripremiti takvu sjetvu od dobro posloženog eko-sustava za startupove.
3) Novi srednji sloj, nova generacija obrtnika, nova kultura poduzetništva
Ideja da će startupovi sami riješiti problem nezaposlenosti s kakvim se već desetljećima hrva Hrvatska, iluzija je za koju se rado hvataju političari i slični profesionalni prodavači magle, kad im to u danom trenutku odgovara. U sadašnjim okolnostima to je potpuno nemoguća misija, u idealnim bi to bila teška i zahtjevna zadaća s neizvjesnim ishodom.
No uz odgovarajuću politiku i poticajne mjere, mogli bi početi postupno jačati trenutačno tanki i iscrpljeni srednji sloj, proširivati ga kvantitativno i kvalitativno. Donijeti ovoj zemlji novu generaciju obrtnika, koja se bavi proizvodima i uslugama s visokom (ili bar višom) razinom dodane vrijednosti, natprosječno produktivnu, konkurentnu i okrenutu izvozu. Sve to uz razmjerno mala ulaganja i s minimalnom potrebom za uvozom.
4) Fokusiranje na rješenja, bavljenje mjerljivim, okretanje prema sadašnjosti i budućnosti
Kad ste u startupu i želite da to na čemu radite postane stvarnost, nemate puno vremena za gluposti. Pred vama je problem koji treba riješiti. Ako ga ne riješite, učinit će to netko drugi, a vi ćete biti primorani gledati sa strane. Rješenje treba dati mjerljive i opipljive rezultate. Koje je moguće čim prije unovčiti.
Nemate se kad baviti davno završenim ratovima, gunđati kako su svi drugi krivi osim vas, kukati i snebivati se nad sudbinom - svojom, svojih bližnjih, zemlje u kojoj živite i svijeta u cjelini. Razmišljate i djelujete ovdje i sad, u mislima uvijek barem koji korak naprijed u budućnosti. Iz minimuma resursa izvlačite maksimalni učinak, kad god i gdje god možete.
Zar ne bi bilo dobro da imamo više takvih ljudi?
5) Odmak od ideala državne službe i rentijerstva
Nemam ništa protiv većine ljudi koji rade u državnoj službi ili žive od rente na ovaj ili onaj način. No želimo li se pomaknuti naprijed i u nekom trenutku dostići razvijeni svijet, trebamo ambicioznije ljude, spremne na izlazak iz ustaljenih okvira i pomicanje granica. Ljude koji ne žele živjeti (samo) od rente ili sigurne plaće na državnim jaslama, već stvarati dodanu vrijednost, za sebe i za druge.
Ponajprije mlade koji su još na fakultetu ili su ga tek završili, ali ne isključivo njih. Dapače, trebamo takav duh gdje god ga možemo proširiti.
Što vi mislite? Trebaju li nam startupovi?