Plavi kit dolazi iz Rusije te je, navodno, povezan sa smrću 130 tinejdžera. Riječ je o online igri koja se igra putem društvenih mreža, a u kojoj tinejdžer mora izvršavati svakodnevne zadatke. Njih ima pedeset, s time da je svaki bizarniji i morbidniji od prethodnog. Prvi su relativno bezopasni, poput crtanja plavog kita na ruci, dok kasniji uključuju gledanje bizarnih ili horor filmova, izbjegavanje prijatelja ili roditelja i samoranjavanje, a pedeseti zadatak uvijek je samoubojstvo.

Ruska policija povezuje ubojstva s online grupama do kojih tinejdžeri dolaze putem heštegova sinikit, f57, ff33 itd. Ubrzo nakon objave u inbox dolazi poruka s lažnog profila i igra počinje. Moderatori, kojih je navodno mnogo, vode djecu i tinejdžere kroz igru dajući im zadatke, s time da, ukoliko igrač odluči prestati, slijede prijetnje ubojstvima roditelja, objavama slika koje im je slao i tako dalje.

Potvrda izvršenog zadataka najčešće se vrši slanjem fotografije, što organizatori mogu iskoristiti protiv igrača. Igra je, sudeći prema izvješću s BBC-ja, najraširenija u Rusiji, a postaje sve prisutnijom u Ukrajini, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Engleskoj.

Kako je kod nas?

Pitanje je imamo li mi u Hrvatskoj razloga za brigu? Sudeći prema Jutarnjem, igra je stigla i na naše prostore. Psihologinja Tea Brezinšćak iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, tvrdi kako su im djeca iz Zagreba govorila o njoj.

'Djeca koja nam se obraćaju govore o postojanju takve igre, ali unutar naše ustanove nisu zabilježeni slučajevi da je dijete sudjelovalo u njoj. Ipak, zbog brzine kojom se ovakvi trendovi inače šire i posljedica koje mogu imati, mislim da je izrazito važno da razgovaramo o tome', kaže Brezinšćak.

Iako vlasti u Rusiji navodno istražuju poveznice između samoubojstava tinejdžera i online grupa, ne postoji nijedno potvrđeno izvješće o povezanosti s igrom. Ono što policija nastoji pronaći su razgovori između preminulih i članova društvenih mreža koji su mogli utjecati na njihove postupke. Govori se i o slučajevima samoubojstava koja se istražuju u Ukrajini, Kazahstanu, Rusiji i Kirgistanu - a svi su vezani uz internetske grupe.

Velika opasnost u slučaju ovakvih internetskih fenomena temelji se na širenju urbanog mita. Postoji šansa da je igra Plavi kit bila još jedna od urbanih legendi koja je kolala internetom i društvenim mrežama sve do trena dok neka dovoljno poremećena osoba nije to odlučila zapravo početi raditi. Također je vrlo izvjesno da, makar se svi ovi slučajevi povezuju s Plavim kitom, velik broj grupa koje se potpisuju istim imenom vjerojatno funkcioniraju autonomno.

Kako bi suzbili širenje ovog negativnog trenda, stranice poput Instagrama svima koji su koristili ili bili u kontaktu s gore spomenutim heštegovima nude linkove za pomoć, a policija i skupine koje se bave mentalnim zdravljem mladih također izdaju niz savjeta kako prepoznati i suzbiti problem prije nego što eskalira. Problem je to što, realno, Plavi kit može biti popularan jedino onoliko koliko mu to dopuste pojedinci i mediji. Tim rečeno, ovaj članak sigurno neće pomoći u smanjivanju njegove prisutnosti u vijestima.

Brezinšćak naglašava da mnoga djeca pristaju na uvjete igre ne znajući kakvi ih zadaci kasnije očekuju, ali dodaje da je problem i praćenje trendova. 'Ono što sve online trendove u početku čini privlačnima djeci i mladima jest da se kroz njih mogu dokazati svojim vršnjacima i samima sebi i osjećati se prihvaćenima i važnima, čemu zapravo teže svi adolescenti', tvrdi Brezinšćak. Kada dođu opasni zadaci koji uključuju samoranjavanje, snažna djeca, koja su zadovoljna svojim životom, izaći će iz igre. Ipak, ona s niskim poštovanjem te djeca koja su već proživjela određene emocionalne poteškoće nastavit će je igrati do kraja.

Što se suzbijanja problema tiče, grupe za savjetovanje mladih, poput engleskog NSPCC-a, nude nekoliko smjernica za prepoznavanje online groominga - pokušaja stvaranja povjerenja putem emotivne povezanosti - te kako spasiti dijete i spriječiti eskalaciju prije nego što bude prekasno.

Kako prepoznati znakove?

Postoji niz mogućih naznaka igranja zloglasne igre, no oni nisu uvijek očiti zbog toga što krivci koriste tajnovitost da ne bi bili uhvaćeni. Najčešći znakovi na koje valja paziti su kada dijete:

• postane vrlo tajnovito, pogotovo kada ga se pita što radi online
• počne provoditi puno vremena na internetu i na društvenim medijima
• počne prebacivati tabove i ekrane na svom uređaju kada mu se približite
• ljutito ili bijesno reagira nakon slanja poruka ili korištenja interneta
• ima puno novih brojeva i mail adresa na svom uređaju.

Što biste onda trebali učiniti? Engleska agencija Ceop odnosno The Child Exploitation and Online Protection Centre ističe da su promjene u dječjem raspoloženju savršeno normalne te da je vrlo važno izbjeći burne reakcije. Smiren i otvoreni razgovor uvijek je najbolje rješenje, kažu iz Ceopa. Razgovor je učinkovita metoda otkrivanja izvora, odnosno razloga zbog kojih je dijete promijenilo raspoloženje, a koristan je za suočavanje s problemom i razlogom promjene raspoloženja, uz davanje podrške i ohrabrenja.

Naglašavamo kako dosad u Hrvatskoj nije zabilježen nijedan slučaj igranja igre Plavi kit.

Jutarnji, BBC