Neobični stroj koji stiže iz IBM-a iz daljine izgleda manje kao računalo, a više kao raskošni luster. Riječ je o sustavu cijevi i žica ispletenih oko ogromnog cilindra. Iako ovo izgleda kao dekoracija savršena za neki raskošni starinski stan, no riječ je o kvantnom računalu od pedeset kvantnih bitova, odnosno kubita (qubits) koji zadatke riješava na zbilja jedinstven način.

Informacija se unutar klasičnog računala stvara i pohranjuje pomoću niza nula i jedinica. Kubiti u istom trenu mogu predstavljati i nule i jedinice, što znači da kvantno računalo u istom trenu može simulirati oboje. Dodavanjem dodatnih kubita računalna moć ovog stroja raste vrlo velikom brzinom.

Neobični stroj

Ovo računalo nije stiglo odnikud. IBM ga je, naime, predstavio još prošle godine, a ove ga je doveo na CES kako bi posjetiteljima prikazao čuda kvantnog računarstva. Kvantno računalo koje znanstveni tim razvija već dulje vrijeme koristi složene sustave cijevi i žica koje prenose informacije te računalo održavaju na poželjnoj temperaturi. Zbog osjetljive prirode samog uređaja, prenošenje cijelog uređaja u Las Vegas bilo je nemoguće i besmisleno.

Kvantno računalo radi skoro na apsolutnoj nuli, što znači da bilo kakav izvor topline ili zračenja može poremetiti njegove proračune. Žice prenose RF-frekvencije koje komuniciraju sa čipom te koje se preračunavaju u kubite te vrše bilo koji program koje korisnik odluči pokrenuti.

Praktična primjena

Prije nego što pitate može li kvantno računalo pokretati Windowse, imamo malo razočaranje za vas. Zbog složene strukture uređaja, ovakav stroj ne može pokretati programe u klasičnom smislu, već simulacije kvantne kemije i prirode tvari. Ovo je ironično, uzmemo li u obzir da su mnogi futuristi opisivali računalo od 50 kubita kao točku u kojoj će kvantna računala moći nadmašiti ona standardna. Kako stvari stoje, ovi strojevi su u trenutnom stadiju razvoja u korisničkom smislu jednostavno nekompatibilni s onim standardnima.

Dodamo li uz ovo nevjerojatnu količinu brige potrebne za izolaciju stroja od neželjene 'buke' (električne, magnetske i toplinske), imamo tehnologiju koja, iako fascinantna, nema primjenu kao standardna računala. Prema potpredsjedniku razvoja u IBM-u Jeffreyju Welseru 'naš svijet nije klasičan, već kvantni, što znači da za njegovu simulaciju trebamo kvantna računala.

Pogled u budućnost

Znanstvenici u IBM-u već su uspješno simulirali berilijev hidrid (BeH2) na procesoru od sedam kubita prošlog rujna. Kritičari ove tehnologije žele vidjeti nešto konkretnije od simulacije tvari, no čini se da smo od tog dana prilično udaljeni.

'Nakon što dosegnemo nešto između pedeset i sto kubita, stići ćemo do točke gdje možemo reć da smo simulirali molekulu za što bi nam na klasičnom računalu trebalo oko pet dana. Tren kada ćemo ovu tehnologiju uspjeti sprovesti u nešto što će moći koristiti prosječni potrošač još je daleko ispred nas,' zaljučio je Welser.