Prototip, opisan u novom broju časopisa Applied Physics Letters, kreće se brzinom od centimetar u sekundi, a pogone ga valovi električne struje koji stvaraju tanke džepove zraka ispod njega. Znanstvenici vjeruju da bi uz odgovarajuća poboljšanja u dizajnu mogao postići brzinu od metar u sekundi.

Tvorac novog izuma Noah Jafferis kaže da je inspiraciju za ideju pronašao u matematičkoj studiji koju je pročitao nedugo nakon što je započeo svoj doktorski rad na Princetonu.

Profesor James Sturn, koji je vodio Jafferisov istraživački tim, priznaje da mu je zamisao u početku izgledala kao nemoguća misija.

'Bilo je teško kontrolirati precizno ponašanje tepiha jer se na visokim frekvencijama deformirao', rekao je Sturn. 'A bez mogućnosti da predvidimo kako će se točno savijati nismo mogli stvarati ni odgovarajuće struje potrebne za njegovo pokretanje.'

Jafferis i njegovi kolege dvije su godine mukotrpno radili kako bi na sve dijelove materijala postavili senzore i fino podesili potrebne struje. Kada su konačno ovladali sustavom, utvrdili su da se ponaša u skladu s teorijskim predviđanjima i mali je tepih napokon rođen.

U svojem izvješću Jafferis i suautori izbjegavaju uporabu riječi 'leteći' jer tepih više nalikuje lebdjelicama nego letjelicama.

'Mora se držati blizu zemlje jer se koristi zrakom koji je zarobljen između tla i donje površine', objasnio je Jafferis. 'Krećući se duž njegove površine valovi struje zapravo upumpavaju zrak i stvaraju pogon.'

Kretanje tepiha za sada je ograničeno na male udaljenosti jer je povezan s teškim baterijama radi napajanja, međutim Jafferis već radi na modelu koji bi koristio solarnu energiju. Mladi znanstvenik ističe da je prednost ovog pogona činjenica da nema pokretne dijelove poput kotača ili propelera koji su uvijek izloženi trenju. Najbolju primjenu mogao bi naći u prašnjavim područjima u kojima bi se takvi dijelovi kvarili, primjerice u pustinjskim krajevima Marsa.