Jupiter je u veljači zahvaljujući rezultatima novog istraživanja zauzeo prvo mjesto u Sunčevom sustavu po broju prirodnih satelita. Plinoviti div je, čini se, imao puno veći broj suputnika nego što se dosad mislilo. Grupa astronoma je, doduše, vratila titulu prvaka Saturnu. U najnovijem istraživanju otkrivena su ni manje ni više nego 62 dosad nepoznata mjeseca, a kruže oko šestog planeta od Sunca, podignuvši njihov broj do vrtoglavih 145. Nakon što istraživanje potvrdi i Centar za manje planete Međunarodnog saveza astronoma, Saturn će službeno postati prvim planetom u svemiru oko kojeg kruži više od sto prirodnih satelita.

Pokretač istraživanja Edward Ashton sa Sveučilišta Britanske Kolumbije koristio je tehniku detekcije koja uključuje spajanje fotografija s nastojanjem sakupljanja većeg broja detalja u jednom okviru. Proces je pomogao pri otkrivanju manjih kozmičkih objekata, a astronomi su tako počeli 'loviti' mjesece koji se kreću oko Neptuna i Urana. Najnovije istraživanje obuhvatilo je Saturn i rezultati su zapanjujući.

'Praćenje kretanja novih mjeseca slično je enigmatici spajanja točaka', rekao je Ashton, a sad radi u tajvanskom Institutu za astronomiju i astrofiziku Academia Sinica. 'Problem kod ove slagalice je to što imate preko sto spajalica točaka i ne znate koja točka pripada kojoj slici.'

Centar za male planete, institucija koja katalogizira prirodne satelite, prošlog tjedna objavio je postojanje 42 nova Saturnova mjeseca te trenutno radi na obradi i potvrdi postojanja ostalih, rekao je Matthew Payne, direktor tog centra, u sklopu izjave za Mashable.

U slučaju da svi novi kandidati spomenuti u studiji budu potvrđeni, Saturn će po broju prirodnih satelita nadmašiti sve planete Sunčevog sustava.

Nakon što je tim koji je istraživao Saturn snimio sekvencu slika mjeseca koji se kreće kroz svemir, uspjeli su sakupiti više podataka da bi pojačali njegov signal. To im je omogućilo da uz pomoć teleskopa Kanada-Francuska-Havaji otkriju i patuljaste mjesece promjera od oko 2,4 kilometra.

Proučavanje je započelo 2019., kad su Ashton i kolega Matthew Beaudoin još bili studenti. Objekte su pratili dvije godine kako bi bili sigurni da nije riječ o asteroidima koji mimoilaze planet. Uz pomoć tima također su koristili dosadašnja otkrića koja u to vrijeme nisu dovoljno dokumentirana - ne bi li ustvrdili mjesečeve putanje.

Astronomi kažu da je velik broj novih satelita vjerojatno ostatak kolizija koje su rezultirale raspadanjem većih satelita. Svi novonastali sateliti smatraju se 'iregularnima', što znači da imaju velike, nagnute i ovalne orbite. Također se, sudeći prema nagnutim orbitama, kreću u skupinama.

'Uz povećane mogućnosti promatranja, koje pružaju moderni teleskopi, pronalazimo sve veće dokaze o mjesecu srednje veličine koji se kreće u suprotnom smjeru od ostalih te koji je nešto razorilo prije otprilike sto milijuna godina', rekao je Brett Gladman, UBC-ov profesor astronomije i suradnik u studiji.