Prvi na listi je, gotovo neizbježno - Gnome (GNU Network Object Model Environment). Riječ je o jednom od najstarijih i najkorištenijih Linux radnih okruženja, koji je u svom dizajnu prilagođen za jednostavnost, pristupačnost i lakoću lokalizacije.

Projekt su 1997. godine pokrenuli Miguel de Icaza i Federico Mena, kao svojevrsnu reakciju na KDE. Gnome u verzijama 3.x donosi dosta kompatibilnosti u rješenjima namijenjenima mobilnim uređajima, no navodno nije impresionirao veći dio svojih korisnika. Za prednosti autor Arora izdvaja brzinu sučelja i mnoštvo tipkovničkih kratica, dok su za negativne strane priče izdvojeni ne pretjerano inteligentna pretraga za aplikacijama te potreba na navikavanje.

Cinnamon je zasnovan na Gnomeu 3.x, a ovo radno okruženje pokušava pružiti više inovativnih značajki uz korisničko iskustvo blisko Gnomeu u verzijama 2.x. Lako je za pogoditi, i ovo okruženje je nastalo upravo kao reakcija na tranziciju Gnomea iz verzije 2 u verziju 3. Tim koji stoji iza Linux Mint je 2012. odlučio kreirati nešto što bi više odgovaralo njihovim dizajnerskim ciljevima. Cinnamon okruženjem je lako upravljati, a kombinira snagu Gnomea s vlastitim rješenjima.

Od negativnih stavki izdvajaju se potreba za 3D akceleracijom sučelja, što dovodi do niza problema s kompatibilnosti te potencijalne nestabilnosti u odnosu na starija i zrelija radna okruženja.

Mate okružje pruža 'klasično' sučelje poznato starijoj publici. Pruža Gnome 2 okružje uz brojne nove aplikacije, a poput Cinnamona ga je moguće pronaći kao jedno od zadanih rješenja za Linux Mint. Ipak, može se koristiti s većinom drugih popularnih Linux distribucija (Debian, Ubuntu, Fedora i dr.).

U konačnici je riječ o replici Gnomea 2 s različitim nadogradnjama, a u radu je prilagođen za slabiji hardver od Cinnamona. Što se negativnosti tiče, nešto je nižih mogućnosti i može se činiti pretjerano zastarjelim.

Unity je pak razvijen od nešto snažnijih ruku - iz kompanije Canonical, autora Ubuntu OS-a. Arora napominje da nije riječ o 'radnom okruženju' kao takvom, već o grafičkom shellu za Gnome radno okruženje. U praksi to znači da je riječ o izmijenjenom sučelju, uz funkcionalnost, aplikacije i biblioteke iz Gnomea 3.x. Upravo sučelje izdvaja Unity od ostatka priče, jer je posebno prilagođeno pretraživanju različitog materijala - bilo da je riječ o aplikacijama, datotekama ili čak trgovinama.

Negativnu stranu priče čine hardverski zahtjevi te frustrirajući elementi kod rada s više ekrana.

KDE (K Desktop Environment) je također jedno od najstarijih i vizualno najprivlačnijih okruženja. Uključeno je u brojne Linux distribucije te ima vrlo brojne korisnike. KDE pruža minimalističko i čisto sučelje, koje se vrlo lako da zagušiti i nakrcati widgetima, što samo svjedoči njegovoj prilagodljivosti. Arora kao lošiju stranu ovog rješenja vidi složenost za početnike i otežan rad na starijem hardveru.

Izvor: TechSpot