Kevin Mitnick rođen je 6. kolovoza 1963. u gradiću Van Nuysu u Kaliforniji, a djetinjstvo je proveo u Los Angelesu. Svoje prvo hakiranje Mitnick je odradio u dobi od 16 godina, kada je 1979. godine provalio u računalni sustav tvrtke Digital Equipment Corporation.

Mitnick je provalio u DEC-ovu računalnu mrežu i kopirao softver spomenute tvrtke. Za taj je zločin optužen i 1988. godine osuđen na 12 mjeseci zatvora, poslije čega je pušten na slobodu uz trogodišnju kušnju. Pred kraj svog nadziranog puštanja na slobodu, hakirao je računala govorne pošte Pacific Bella. Nakon što je izdan nalog za njegovo uhićenje, pobjegao je i proveo u bijegu dvije i pol godine.

Prema američkom ministarstvu pravosuđa, Mitnick je dobio neovlašten pristup desecima računalnih mreža dok je bio u bijegu. Koristio je klonirane mobilne telefone kako bi sakrio svoju lokaciju i, između ostalog, kopirao vrijedan vlasnički softver nekih od najvećih mobilnih telefonskih i računalnih kompanija u zemlji. Također je presreo i ukrao mnoge računalne lozinke, promijenio računalne mreže te provalio i čitao privatne e-poruke.

Mitnick je proveo pet godina u zatvoru zbog računalne i telefonske prijevare nakon dvogodišnje federalne potjere za njime 1990-ih.

Kriminalac ili ne?

Iako je odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu, prema nekima nije bio kriminalac. Imao je pristup izvornim kodovima softvera velikih tvrtki, pa čak i desecima tisuća brojeva kreditnih kartica, no nikada se time nije okoristio za materijalnu dobit – nema dokaza da je iskoristio novac s bilo koje tuđe kreditne kartice, iako je mogao to učiniti. Bio je, jednostavno, tip koji je zadovoljstvo nalazio u samom provaljivanju u sustave, a ne u korištenju tako dobivenih podataka, donosi Bug.hr.

U 90-ima, kada je krenula velika hajka za njime, New York Times i američko pravosuđe svojski su se trudili stvoriti dojam o superkriminalcu, ali je tužiteljstvo, kada je 1995. uhićen u ‘spektakularnoj operaciji’, kako su tada pisale novine, imalo velikih problema dokazati da je uistinu napravio ‘milijune dolara štete’ tvrtkama poput tada velikih Motorole, Novella, Nokije i Sun Microsystemsa, u čije je servere provalio i čije je izvorne softverske kodove skinuo i onda po njima prtljao za svoju dušu.

Na kraju je sve završilo nagodbom 1999. te je - usprkos osudi na pet godina zatvora, po mnogima prestrogoj i besmislenoj s obzirom na to da štete za oštećene, osim povrijeđenog korporativnog ponosa, ako takva stvar postoji, nije ni bilo - priznao krivicu u zamjenu za presudu koja se zadovoljava vremenom što ga je proveo u pritvoru i zatvoru, da bi 2000. bio pušten na slobodu.

Prelazak na ‘bijelu stranu hakiranja’

Nakon što je pušten iz zatvora 2000. godine, postao je tzv. bijeli haker, što je, pojednostavljeno, naziv za one koji svoje sposobnosti koriste u legalne svrhe te je postao konzultant za kibernetičku sigurnost mnogih kompanija i autor brojnih publikacija.

‘Kevin je bio originalan; velik dio njegovog života čita se kao izmišljena priča’, stoji u njegovoj javno objavljenoj osmrtnici.‘ Odrastao je briljantan i nemiran u dolini San Fernando u Kaliforniji, kao jedinac sa sklonošću nestašlucima, prkosnim stavom prema autoritetu i ljubavi prema magiji’.

U devedesetim godinama prošlog stoljeća Mitnick je stekao loš glas provaljivanjem u vladine web stranice i korporativne mreže, uključujući Pacific Bell, te krađom korporativnih podataka i informacija o kreditnim karticama, stoji u osmrtnici.

Sudjelovao je u krađi tisuća brojeva kreditnih kartica i podatkovnih datoteka diljem zemlje, a osim što se probio do mobilnih mreža zemlje, uništavao je korporativne, vladine i sveučilišne računalne sustave.

Istražitelji su ga tada nazvali najtraženijim računalnim hakerom na svijetu, donosi BBC.

Dvogodišnja nacionalna potraga FBI-a dovela je do njegova uhićenja 1995. te je na kraju priznao krivnju za računalne i telefonske prijevare. Vlasti su vjerovale da je imao pristup poslovnim tajnama poduzeća vrijednima milijune dolara.

U svojim memoarima iz 2011., 'Ghost in the Wires', Mitnick je zanijekao korištenje svojih vještina za krađu ili iskorištavanje informacija za financijsku dobit.

Njegova je priča bila toliko zanimljiva da je o njoj snimljen dugometražni film 'Takedown'.

Oproštaj od velikana

‘Svatko tko voli igrati šah zna da je dovoljno poraziti protivnika. Ne morate opljačkati njegovo kraljevstvo ili zaplijeniti njegovu imovinu da bi se to isplatilo’, napisao je.

Njegovo uhićenje pokrenulo je pokret 'Oslobodite Kevina' u hakerskoj zajednici, koja je lobirala u njegovo ime, uključujući organizirane skupove ispred zatvora u kojem je bio utamničen.

Nakon što je prešao na ‘bijelu stranu’ hakiranja, godine 2003. osnovao je Mitnick Security Consulting, tvrtku koja je o kibernetičkoj sigurnosti savjetovala druge tvrtke s liste Fortune 500 i vladine agencije.

Godine 2011. postao je ‘glavni službenik za hakiranje’ i dio vlasnika tvrtke KnowBe4 za obuku o sigurnosti od krađe identiteta.

‘Kevin će uvijek ostati najpoznatiji haker na svijetu - bio je poznat po svojoj inteligenciji, humoru i izvanrednoj vještini u upotrebi tehnologije, a nadmašio ga je samo njegov talent kao izvornog 'društvenog inženjera'’, stoji u priopćenju tvrtke.