Testiranje prve bombe Trinity 16. srpnja 1945. godine u 5.30 sati, u pustinjskom području Novog Meksika, označilo je početak atomskog, odnosno nuklearnog doba. Snaga eksplozije bila je oko 20 kilotona TNT-a, a sadržavala je 60 kilograma urana.

Nakon uspješnog testiranja, bombe Fat Boy i Little Man bačene su na Hiroshimu i Nagasaki 6. i 9. kolovoza 1945. godine. Njemačka je još u svibnju kapitulirala, no Japan se i dalje borio. Amerikanci su odlučili da bi demonstracija moćnog oružja poput atomske bombe u gusto naseljenom i za Japance važnom vojnom području prisilila Japan na kapitulaciju i označila završetak Drugog svjetskog rata.

Kao opravdanje su Amerikanci, među ostalim, uzeli 'japanski mentalitet, čija su specifičnost bili i samoubilački napadi, odnosno kamikaze', zbog čega su pretpostavili da se neće tako lako predati. U bombardiranju Japana poginulo je više od 220.000 ljudi, od toga velik broj u napadima, a kasnije zbog radijacije i opekotina.

Oppenheimera su morile etičke dvojbe zbog ljudskih žrtava, posljedica i lančane reakcije. I nije bio u krivu, jer danas u svijetu imamo nekoliko nuklearnih sila: Sjedinjene Američke Države, Rusiju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Kinu, Indiju, Pakistan i Sjevernu Koreju. A nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače prošle godine svijet je dugo strepio pitajući se hoće li Rusija iskoristiti svoje nuklearno oružje.

Ta se tema ponovno počela provlačiti nakon što je u kina stigao dugo iščekivani film 'Oppenheimer' slavnog redatelja Christophera Nolana, a koji gledateljima približava život i rad poznatog fizičara, kao i izradu atomske bombe. Film je otvorio nekoliko tema, a publiku je, sudeći po recenzijama gledatelja, potaknuo na razmišljanje i promišljanje o opasnostima i posljedicama rata, ali i o budućnosti čovječanstva uslijed rapidnog razvoja umjetne inteligencije.

Premda je atomska bomba možda pomogla okončanju rata, ona je pokrenula globalnu utrku u nuklearnom naoružanju. Iako će umjetna inteligencija transformirati ljudske živote, ona donosi i brojne opasnosti za čovječanstvo. U obje ove situacije najvažniji aspekti su etika, moral, sigurnost i propisi koji to mogu držati pod kontrolom.

Stoga se nameće pitanje: prijeti li svijetu atomska bomba 21. stoljeća?

Snimajući 'Oppenheimera', Nolan je rekao kako je postalo očito da su moralne poteškoće koje postavlja umjetna inteligencija slične onima s kojima se suočio Oppenheimer.

'Promatramo međunarodnu kontrolu nuklearnog oružja i osjećamo da se ista načela mogu primijeniti na nešto što ne zahtijeva masivne industrijske procese, odnosno na umjetnu inteligenciju. Međunarodni nadzor nuklearnog oružja je moguć jer je nuklearno oružje vrlo teško napraviti.

Oppenheimer je potrošio dvije milijarde dolara i koristio tisuće ljudi diljem Amerike da se naprave prve bombe. Teško je napraviti nuklearno oružje pa je relativno lako uočiti kada neka država to radi. Ne vjerujem da se išta od toga odnosi na umjetnu inteligenciju', ustvrdio je Nolan.

Umjetna inteligencija je 'Oppehneimerov trenutak'?

Dok je razvijao oružje u ranim 1940-ima, taj teorijski fizičar suočio se s reakcijom, nesigurnošću i kritikama američke vojske i Kongresa, slično kao što se tehnološka industrija danas suočava u svojoj utrci da umjetnu inteligenciju učini moćnijom, rekao je Nolan u nedavnom intervjuu za NBC News.

'Kad razgovaram s vodećim istraživačima u području umjetne inteligencije, oni to doslovno nazivaju svojim Oppenheimerovim trenutkom', rekao je Nolan. 'Gledaju njegovu priču i kažu: 'U redu, kakve su onda odgovornosti znanstvenika koji razvijaju nove tehnologije što mogu imati neželjene posljedice?' istaknuo je Nolan.

Teorijski fizičar Carlo Rovelli, koji se pridružio Nolanu u intervjuu s drugim stručnjacima, rekao je da je razmišljao o tome kako se Oppenheimer uklapa u 21. stoljeće. 'Pitanja koja postavlja ne odnose se samo na 40-e godine 20. stoljeća i na opća pitanja o moralu znanstvenika. To su goruća pitanja današnjice', ustvrdio je Rovelli.

Rizik od pojave novih oblika oružja za masovno uništenje

Kako se umjetna inteligencija nastavlja ubrzano razvijati, etičke dvojbe kakve je imao i Oppenheimer oko odustajanja od znanstvenog procesa u korist sigurnosti ljudi, rastu, dakle, i što se tiče umjetne inteligencije. Stručnjaci, naime, upozoravaju na moguću prijetnju nacionalnoj sigurnosti ako takozvano 'naoružavanje umjetne inteligencije' uzme maha i ako ljudi više ne budu u potpunosti mogli kontrolirati autonomne sustave oružja.

'Rizik od pojave novih oblika oružja za masovno uništenje u radikalno drugačijem, sofisticiranijem i pogubnijem obliku sada je postao stvaran', napisala je u ožujku u časopisu Frontiers in Artificial Intelligence Birgitta Dresp-Langley, profesorica na Sveučilištu u Strasbourgu u Francuskoj, specijalizirana za filozofiju, umjetnu inteligenciju i informacije.

Drugi mogući rizici povezani s umjetnom inteligencijom uključuju ekološke troškove, 'stereotipe, ocrnjivanje, povećanje ekstremističke ideologije i nezakonito uhićenje', prema izvješću koje je napisala skupina istraživača 2021. godine.

Nolan je rekao da sve intimniji odnos između umjetne inteligencije i oružja otkriva potrebu za korporativnom odgovornošću. Rekao je i kako je pomisao da ljudi proizvode ili koriste tu tehnologiju, a da uistinu ne razumiju njezine implikacije, 'zastrašujuća... jer kako AI sustavi ulaze u obrambenu infrastrukturu, oni će na kraju biti zaduženi za nuklearno oružje'.

Kad je replicirao prvu detonaciju nuklearnog oružja, nazvanu Trinity Test, Nolan je radio na tome da se to osjeća kao da je stvarno te istovremeno 'opasno, lijepo i zastrašujuće'.

Rekao je i kako se nada da će ljudi koji gledaju 'Oppenheimera' biti svjesniji opasnosti s kojima se danas suočavaju i 'otići nakon gledanja filma postavljajući sebi važna pitanja te razmisliti o problemima današnjice, kao i posljedicama koje mogu biti pogubne za čovječanstvo'.