Diplomski studij istraživačkog smjera fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 2019. godine obranom rada iz astrofizike, a izradila ga je na Institutu Ruđer Bošković. Donedavno je bila zaposlena u tom institutu, a nedavno je završila doktorski studij na Radboud Universityju u Nizozemskoj. Bila je i jedna od dobitnica priznanja Nacionalnog programa L’Oréal-UNESCO Za žene u znanosti.

Tijekom doktorata završila je četiri specijalizirane škole za obradu i analizu podataka s radioteleskopa, a prezentirala ih je na više od 15 međunarodnih konferencija. Sudjelovala je u objavi ukupno devet znanstvenih članaka, od toga osam u Q1 časopisu Astronomy & Astrophysics, a tri od njih su prvoautorska. Dobitnica je dviju nagrada za svoj znanstveni rad: jednu je osvojila za najbolju održanu prezentaciju na manifestaciji Young Scientist Festival 2023., a drugu na natječaju HRZZ-a za najbolju znanstvenu fotografiju 2021. godine. Osim toga, članica je Hrvatskog astronomskog društva, a od 2020. godine sudjeluje u provedbi Natjecanja iz astronomije u organizaciji AZOO-a.

Što je najviše zanima i veseli u proučavanju svemira, čime se sve bavi, do kakvih je otkrića dosad došla, koji su joj pritom bili najveći izazovi, ali i kakve su prilike za znanstvenike u Hrvatskoj, neke su od tema o kojima smo razgovarali s Anom Erceg.

Kada su vas počeli zanimati astrofizika i tajne svemira? Što točno proučavate i što vas pritom najviše veseli?

Kad sam bila mala, voljela sam čitati i slušati o svim stvarima koje znamo o svemiru, ali tek sam na faksu shvatila da postoji puno više toga o svemiru što ne znamo, i to je ono što me poguralo u smjeru astrofizike. Postalo mi je puno jasnije koliko je svemir kompleksan i koliko smo ograničeni u načinima na koje ga možemo proučavati. Uvjeti u svemiru toliko su ekstremni da ih na Zemlji uglavnom ne možemo reproducirati. To znači da ne možemo raditi gotovo nikakve eksperimente kojima bismo objasnili astrofizičke fenomene, kao što je to uobičajeno u drugim granama znanosti.

U istraživanju svemira možemo se osloniti samo na promatranja. To čini cijelu zagonetku znatno kompleksnijom, ali istovremeno jako zabavnom. Bavim se proučavanjem naše galaksije pomoću promatranja napravljenih radioteleskopom LOFAR. Proučavam međuzvjezdanu tvar, odnosno plin i prašinu koji se nalaze u prostoru između zvijezda i njihovo međudjelovanje s galaktičkim magnetskim poljem.

'Faradayeva tomografija međuzvjezdane tvari na sjevernom nebu' naziv je vaše disertacije. Možete li nam potanko i laički objasniti o čemu se radi i zašto se izabrali upravo ovu temu?

Faradayeva tomografija naziv je metode koja nam omogućava raslojiti međuzvjezdanu tvar prema nekim svojstvima, kao što su gustoća plina i jakost magnetskog polja. Kada primijenimo Faradayevu tomografiju na promatranja radioteleskopa LOFAR, možemo proučavati raspodjelu izrazito rijetke međuzvjezdane tvari koja se nalazi u blizini Sunčeva sustava. Upravo je razumijevanje LOFAR-ovih promatranja bio glavni cilj moje disertacije.

LOFAR je prvi radioteleskop kojim je promatranje cijelog sjevernog neba na vrlo niskim radiofrekvencija postalo moguće. U samim počecima nitko nije znao što točno očekivati od LOFAR-ovih promatranja, čak se očekivalo da uopće neće biti moguće vidjeti međuzvjezdanu tvar. Kada smo počeli obrađivati prve podatke, primijetili smo da su zapravo prepuni informacija kojima do sada nismo imali pristup i to je potaknulo ovo istraživanje. Temu nisam odabrala sama, već se ona razvila kao posljedica dugogodišnje suradnje mog mentora, dr. Vibora Jelića, s LOFAR-om.

Koje su prednosti i izazovi rada s takvom tehnologijom?

Jedan od velikih problema je utjecaj radiostanica jer emitiraju signale na istim frekvencijama što ih pokušavamo opažati, a to dovodi do gubitka dijela podataka i smanjenja kvalitete konačnih slika. Velik izazov također predstavlja Zemljina ionosfera jer na radiosignal utječe slično kao međuzvjezdana tvar.

Signal iz ionosfere miješa se sa signalom iz naše galaksije, a ako ih ne uspijemo pravilno razdvojiti, postoji rizik da potpuno izgubimo galaktički signal. Zbog toga je jedan od ključnih koraka u početnoj kalibraciji podataka s LOFAR-a bio razvoj metodologije za učinkovito uklanjanje signala iz ionosfere.

Vaša otkrića pokazala su da rijedak ionizirani plin u blizini Sunčevog sustava emitira dragocjene informacije. Kakav je bio osjećaj kad ste došli do tih spoznaja i što su one značile za vaš projekt?

Iz prethodnih istraživanja manjih vidnih polja na nebu već smo naslućivali da bismo mogli vidjeti barem nešto ioniziranog plina, ali nismo znali koliko, niti kakve će nam strukture otkriti. Moj prvi zadatak bio je spojiti gotovo 500 malih vidnih polja u veliki mozaik koji pokriva gotovo trećinu sjevernog neba. Nakon otprilike šest mjeseci rada prva preliminarna verzija bila je gotova.

Teško mi je opisati točne osjećaje kad smo prvi put vidjeli sliku neba kakvu nitko do sada još nije vidio, ali sjećam se da je to bio jedan od najuzbudljivijih trenutaka cijelog projekta. Rečenica koja odlično sumira moje misli u prvih nekoliko mjeseci istraživanja nepoznatog radijskog neba je: 'Ovo je jako kul, ali što je to?' Znali smo jako malo o tim podacima, a kako smo ih sve više analizirali, postavljali smo još više pitanja. Kroz projekt smo na neka uspjeli odgovoriti i znatno unaprijediti razumijevanje niskofrekventnog radijskog neba, ali mnogo toga još ostaje neotkriveno. Ovi podaci još će mnogo godina pomagati znanstvenicima da stvore potpunu sliku međuzvjezdane tvari u našoj galaksiji.

Koji su bili ključni izazovi tijekom vašeg istraživanja i kako ste ih savladali?

Izdvojila bih dva ključna izazova. Prvi je bio rad s ogromnim količinama podataka. Tu je jednostavno bilo potrebno da budem kreativna u pisanju kodova, optimizaciji algoritama i organizaciji podataka kako bih maksimalno iskoristila kapacitet superračunala što sam ga imala na raspolaganju.

Drugi veliki izazov bio je vezan za sam znanstveni proces. Podaci pričaju svoju priču, a posao znanstvenika je otkriti koja je to priča i kako se ona uklapa u postojeće znanje. U početku doktorata bilo mi je poprilično teško jasno čuti što mi govore podaci, ali s vremenom mi je baš to postao najdraži dio znanstvenog posla. Ima nešto u onom trenutku u kojem se sve stvari počnu slagati i shvatiš da otkrivaš nešto novo.

Čime ste se sve bavili u dosadašnjim znanstvenim radovima? Na što ste najponosniji u svojoj karijeri?

Svi moji dosadašnji radovi bili su fokusirani na podatke s raznih radioteleskopa. Kao prva autorica izbacila sam seriju članaka vezanih za Faradayeveu tomografiju LOFAR-ovih podataka, a sudjelovala sam i u izradi drugih radova na sličnu temu u suradnji s mentorom i drugim članovima radio grupe na IRB-u. Osim toga, radila sam na interpretaciji podataka s drugih radioteleskopa kao dio konzorcija GMIMS, iz čega je proizašao i projekt na kojem trenutno radim.

Teško mi je izdvojiti jednu stvar koju sam napravila, a da sam na nju posebno ponosna jer se cijeli doktorat sastojao od mnogo malih koraka koji na kraju tvore veliku smislenu cjelinu. Rekla bih da sam najponosnija na to kako sam se nosila s izazovima, prilagođavala novim temama i snalazila u različitim okolnostima. Kroz taj proces razvila sam se u profesionalnom smislu i postala vrijedan član ne samo naše istraživačke grupe na IRB-u, već i međunarodne zajednice koja se bavi galaktičkim magnetizmom.

Koliko Hrvatsko astronomsko društvo doprinosi popularizaciji znanosti?

Hrvatsko astronomsko društvo (HAD) trenutno je primarno usmjereno na povezivanje hrvatskih astrofizičara i jačanje znanstvene zajednice u ovom području. Primjerice, ove godine imali smo izvrsnu konferenciju na kojoj su se okupili astrofizičari iz svih dijelova Hrvatske kako bi predstavili svoje radove i razmijenili ideje. Takva događanja ključna su za razvoj suradnje i održavanje visoke razine istraživanja u Hrvatskoj.

HAD također radi i na popularizaciji znanosti, ali su aktivnosti uvelike ograničene financijskim mogućnostima. Unatoč tome, mnogi članovi volonterski se bave popularizacijom, sudjelujući u javnim predavanjima, radionicama i medijskim istupima.

Lani u prosincu Hrvatska je lansirala prvi satelit u svemir – CroCube. Raduje li vas taj uspjeh? Bi li po vama Hrvatska trebala više ulagati u svemirsku industriju?

Svemirska industrija danas je ključna za brojne aspekte našeg svakodnevnog života, iako toga često nismo svjesni. Svemirske tehnologije utječu na različite industrije – od komunikacija i navigacije do klimatskih istraživanja – i Hrvatska bi svakako trebala više ulagati u ovo područje. To ne znači samo financiranje velikih projekata, već i potporu znanstvenim istraživanjima, razvoju tehnologije i edukaciji mladih.

CroCube tim napravio je fantastičan uspjeh i jako mi je drago vidjeti da i Hrvatska napokon ima svoj mali satelit u svemiru. Nadam se da je ovo samo početak i da će CroCube potaknuti druge projekte na temu svemirske tehnologije.

Osim što se bavite boksom i volite provoditi vrijeme u prirodi s bližnjima, također ste velika ljubiteljica videoigara i društvenih igara. Koje su vam omiljene?

Jako mi se sviđa ovo pitanje, hvala na njemu! Od društvenih igara, trenutno je najveći hit u mom domu Heat: Pedal to the Metal, uzbudljiva igra utrka autićima koja je posljednjih nekoliko godina na vrhu ljestvica najboljih društvenih igara. Moja najdraža igra je The Crew, kooperativna kartaška igra uzimanja štihova. Preporučujem je svima – jednostavna je i brza za učenje, ali kad počnete igrati, shvatite da skriva puno slojeva strategije. Dodatan bonus je što je ovo timska igra, pa svi igrači moraju surađivati kako bi pobijedili, što donosi zanimljivu promjenu dinamike u odnosu na neke možda popularnije društvene igre.

Što se tiče videoigara, stare strateške igre kao što su Pharaoh: Cleopatra ili Age of Empires moja su slaba točka – upalim ih na pola sata, a odjednom je prošla cijela večer. Zato ih u posljednje vrijeme rjeđe igram i više sam usmjerena na one s bogatom pričom i dobro razvijenim likovima, poput Witchera, Death Strandinga ili Ghost of Tsushime, koja mi je definitivno najbolja videoigra koju sam igrala.

Čime se planirate baviti u budućnosti i gdje se vidite? Želite li jednog dana živjeti i raditi u Hrvatskoj?

Odlučila sam napraviti zaokret u karijeri i krenuti u nešto novo, a dobila sam priliku raditi u modeliranju rizika u Nizozemskoj. To mi je jako uzbudljivo jer ulazim u područje koje mi je novo, a istovremeno stječem iskustvo života i rada u drugoj državi. Kako bi ikona hrvatske glazbene scene rekla: 'Idem u rizik!'

Voljela bih se jednog dana vratiti u Hrvatsku, ali zasad ne radim toliko daleke planove. Prvo želim vidjeti kako će mi se svidjeti ova promjena i kakve će mi se prilike otvoriti. Zato za sada ostavljam sve opcije otvorene.