Program, kodno nazvan PRISM, dosad nije bio poznat javnosti. NSA se diči krađom tajni i razbijanjem šifri, čestu u suradnji s korporacijama koje joj pomažu pri preusmjeravanju podatkovnog prometa i zaobilaženju prepreka.

No, dosad to nisu bili Google ili Facebook (ili se bar za to nije znalo), iako je malo vjerojatno da postoje bogatije baze korisnih podataka od onih u Silicijskoj dolini.

Dokument kojeg se dokopao Washington Post otkriva kako su podaci prikupljani izravno iz poslužitelja Microsofta, Yahooa, Googlea, Facebooka, PalTalka, AOL-a, Skypea, YouTubea i Applea. Manje poznati PalTalk odigrao je značajnu ulogu tijekom arapskog proljeća i rata u Siriji.

Uskoro bi im se, stoji u dokumentu, trebao pridružiti i Dropbox.

PRISM je, navodno, razvijen iz ostataka tajnog programa za domaći nadzor bez sudskog naloga, na čemu je radio tim predsjednika Georgea W. Busha 2007. godine, a od čega se odustalo nakon pritiska medija, tužbi i suda.

Prvi je na suradnju pristao Microsoft, nakon čega je prikupljanje podataka počelo brzo rasti, uz podršku zakonodavaca i suda. Pozornost je usmjerena na komunikacije u inozemstvu, koje često idu preko američkih servera iako se odvijaju izvan granica SAD-a.

Do 2007. vlasti su morale dokazati opravdanu sumnju da je neki cilj ili objekt povezan s terorizmom i špijunažom kako bi dobile odobrenje za nadzor. To se promijenilo nakon što su odvjetnici Bushove administracije uspjeli uvjeriti sud kako ogromne baze podataka treba tretirati kao objekte te kako su vlasti osigurale razumne procedure kako bi što manje podataka vezanih uz američke državljane bilo prikupljeno bez nadzora.

James R. Clapper, savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika Baracka Obame, rekao je kako su informacije pribavljene na ovaj način među najvažnijim i najvrijednim inozemnim obavještajnim informacijama koje prikupljaju te kako ih se koristi za obranu od širokog raspona prijetnji. Neovlaštena objava tog posve legalnog programa ugrožava mjere važne za sigurnost Amerikanaca, tvrdi.

Borci za zaštitu građanskih prava i sloboda zabrinuti su zbog toga što je riječ o sudu koji se sastaje tajno, pred kojim se pojavljuju samo predstavnici vlasti i gotovo ništa ne objavljuje o svom radu te ga ne smatraju učinkovitim alatom za nadzor vlasti.

Prozvane tvrtke tvrde kako ne znaju ništa o PRISM-u i da nisu omogućile vlastima pristup svojim poslužiteljima. Reagirale su, kažu, tek na ciljane zahtjeve za informacijama koji su u skladu sa zakonima i iza kojih stoji sudski nalog.

Iz dokumenta je vidljivo kako NSA smatra identitet svojih privatnih partnera tajnom koju treba strogo čuvati jer bi se mogli povući iz njega ako ih se razotkrije. 98 posto prikupljenih podataka navodno dolazi iz tri izvora - Yahooa, Googlea i Microsofta - a NSA svoj rad sve više bazira na tako prikupljenim podacima i informacijama, navedeno je u dokumentu.