Nizozemski student donio je smionu odluku - prodao je svoju 'podatkovnu dušu' na aukciji. Danas-sutra moglo bi se pojaviti tržište za takvu 'robu'. Mi smo se zamislili nad budućnošću vlastitih informacija, a vi?
Na dražbi, održanoj 12. travnja, Shawn Buckles prodao je svoje medicinske podatke, sadržaje e-mailova i komunikacija putem društvenih mreža, podatke o lokaciji, one iz osobnog kalendara, razgovore online, o tome što voli kupovati i povijest pretraživanja interneta.
Cijena? Sitnica - 350 eura (nešto manje od 2700 kuna).
Tu je svotu platila tehnološka medijska tvrtka Next Web, koja je objavila kako će kupljene podatke upotrijebiti za isticanje problema vezanih uz privatnost online.
Svi svakog dana generiramo ogromne količine podataka, koje tvrtke, organizacije i institucije koriste na razne načine u razne svrhe. Većina ne razumije vrijednost tih podataka.
Možda se neće tako skoro dogoditi situacija u kojoj ćemo svjesno razmjenjivati osobne podatke za raznorazne pogodnosti, no ova dražba pokazuje scenarij u kojem je komercijalizacija osobnih informacija možda i bliža no što mislimo.
Jedna od prepreka je to što trenutno ne postoji tržište na kojem bi pojedinac mogao prodati svoje podatke.
Google, Facebook i drugi ih neumorno prikupljaju i analiziraju, izvlačeći korist iz njih, pa i temeljeći kompletne poslovne modele na tome. Pa ipak, nepoznato je koliko pojedinci kao skupina podataka vrijede, niti kako bi to mogli iskoristiti oni sami.
Što ne znači da se tržište koje bi to odredilo neće pojaviti u doglednoj budućnosti. Potražnja postoji, u sektorima poput zdravstva, industrije zabave i osiguranja, da spomenemo samo neke.
Na takvom bi tržištu podatke mogli mijenjati za novac, ali i za štošta drugo. Osiguravatelji bi mogli ponuditi povoljnije premije na životno osiguranje temeljem naših podataka životnom stilu, baš kao što se sad već događa s auto osiguranjima.
Mogli bi te podatke i donirati u filantropske svrhe, kako bi poslužili za znanstvena istraživanja, kao pomoć pri otkrivanju lijekova za bolesti ili dar drugama koje se bave dobrotvornim radom.
Dražba je otvorila i brojna etička pitanja. Recimo, u kojem trenutku digitalni zapisi o ljudskom ponašanju prestaju biti osobni? Sadržaj e-mailova to vjerojatno jest, no je li isto slučaj i s izračunom o broju poslanih e-poruka dnevno? Jesu li podaci o lokaciji milijuna ljudi osobni i kad su agregirani?
Izvor:Live Science