Zvuči kao znanstvena fantastika, ali računalni virusi mogu razmjerno brzo postati stvarno biološko oružje, uvjereni su u sigurnosnoj tvrtci Fortinet.

Već postoje znanstveni radovi koji povlače paralele između načina kako se ljudski organizam i računala bore protiv virusa, kao i usporedbe bolesti sa serijama formula i kodiranjem, piše InfoWorld.

I jedni i drugi virusi slijede iste obrasce ponašanja, koji uključuju kodiranje informacija za parazitsko ponašanje u sustavu domaćina. Biološki virusi, poput računalnih, mogu se promijeniti tijekom replikacije, što je noćna mora podjednako za liječnike i sigurnosne stručnjake. Biološki se razlikuju po tome što su sposobni promijeniti sadržaj informacije koju nose, a računalni mijenjaju samo oblik.

Neki su čak usporedili DDoS napade s HIV-om, jer je u oba slučaja cilj preopteretiti metu.

Direktor za istraživanje sigurnosnih prijetnji u Fortinetu Guillame Lovet kaže kako smo na granici između neživog i živog svijeta. Istraživanje načina na koje se naši organizmi bore protiv uljeza - a to čine daleko bolje od računalnih antivirusnih sustava - pomaže pri otkrivanju novih načina kako poboljšati potonje.

Kad bi postojala računalna inačica virusa gripe, ne bi bila veća od 22 kilobajta. Računalni virusi puno su veći i tehnološki napredniji, budući da biološki virusi ne mogu, primjerice, koristiti enkripciju. Srećom po nas - da nije tako, puno bismo ih se teže riješili.

Kako bi moglo doći do stapanja bioloških i računalnih virusa? Većina ljudskih virusa nije ništa više od koda DNK ili RNK, što računalni virusi mogu oponašati. Granica već polako nestaje razvojem sve naprednijih proteza i uređaja koji pomažu radu organa, poput pacemakera.

Čim ti uređaji počnu komunicirati sa strojevima izvan ljudskog tijela, što je u nekim slučajevima nužno, teoretski su izloženi riziku zaraze računalnim virusima.

Sintetski virusi postoje od 2002. U međuvremenu su sintetizirane bakterije i drugi organizmi, a sav kod za sintetsku DNK pohranjen je na računalima. Dakle, također je potencijalno ranjiv, kao i softver koji se koristi za odjeljivanje DNK živućih organizama.

Je li moguće sintetski stvoriti viruse koji bi iskoristili slabosti domaćina? Vrijeme će pokazati. Utješno je to što istraživači smatraju kako je malo vjerojatno da će takva tehnologija biti razvijena u vojne svrhe. Naime, takav bi virus lako mogao zaraziti vojsku i civile onoga tko ga koristi.

Bioteroristi su već ponešto drukčija priča...