Potpuna pokrivenost

Recenzija Smart WiFi-a ili kako sam hakerima uvalio da odrade moj posao

11.06.2018 u 06:33

Bionic
Reading

U mom malom, od armiranog betona sagrađenom stanu oblika L stalno imam isti problem. Router su mi mogli spojiti jedino u spavaćoj sobi, a TV, PS4 i računalo su mi na drugom kraju slova L, jedinom mjestu gdje ih mogu staviti. Ako želim na internet, žica za svaki uređaj je do sada bila jedino (ne)funkcionalno rješenje. Ali Iskon je navodno imao odgovor na moj problem...

Zato sam, kada mi je u ruke pala recenzija Iskonovog paketa Smart WiFi, bio prilično uzbuđen zbog potencijalnog rješenja mog problema. Naime, Smart WiFi je sustav koji omogućuje ravnomjernu raspodjelu signala u većim prostorima koristeći dva (ili više) uređaja koji međusobno komuniciraju i pojačavaju signal diljem prostora. Savršeno je to za stanove poput mog, kuće s više katova, srednje poslovne prostore i općenito sva mjesta gdje jedan router nije dovoljan da dobrim signalom pokrije cijeli prostor.

Problem je bio što imam ugovornu obvezu s drugim pružateljem usluge, a Iskonov paket radi, nego kako drugo, s Iskonovim internetom. Testiranje Smart WiFi-a morao sam odraditi u drugom prostoru, a kako nisam baš vičan mrežnim sustavima i postavljanju istih u tuđim prostorima (koliko god na paketu pisalo da je postavljanje jednostavno), u pomoć sam pozvao prijatelje iz 'hakerske' udruge Hacklab01.

Vedran Gligo i Ivan Krpan su programeri koji u udruzi godinama besplatno ljude uče 'uradi sam' pristupu računalnim tehnologijama, kodiranju, open source sustavima, haktivizmu, slobodnom internetu, popravljanju i slaganju računala...

Zbog njihova znanja i potrebe da svaki uređaj koji prime u ruke rastave, prekopaju, preslože i sastave znao sam da recenziju stavljam u dobre ruke i da će mi argumentirano reći ima li Iskon proizvod koji bi mi stvarno dobro došao u kući.

Za testiranje smo odabrali kafić Crni mačak u Zagrebu iz tri vrlo važna razloga: već su imali Iskon Internet pa smo mogli odmah krenuti testirati, ima dvije etaže, od kojih je jedna podzemna i u njoj nema signala ni da ti gaming turnir ovisi o tome i…imaju gaming turnire. I još hrpu drugih geek događanja koja često zahtijevaju dobru mrežnu pokrivenost i pristup njih svih gostiju.

Postavljanje uređaja

Smart WiFi paket dolazi s dva uređaja AirTies Air 4920 koji se povezuju i tako pojačavaju signal. Prvo je trebalo pronaći mjesta gdje će uređaje postaviti. Preporučena udaljenost između dva je pet do sedam metara, a cilj nam je bio postaviti ih tako da svi gosti (i oni na terasi) mogu imati dobar signal.

Prvi su postavili na polici kod šanka u blizini routera. Centralna pozicija samog šanka činila se kao najsigurnije mjesto da se pokrije vanjski dio i gornja etaža, ali ih je brinulo to da će preporučena udaljenost između dva uređaja biti premala da pokrije i od WiFi signala debelo zaštićenu podzemnu prostoriju.

Drugi je uređaj zbog toga dobio vrlo improviziranu i vrlo posebnu poziciju na vrhu stepenica koje vode u podzemnu prostoriju: između buzdovana i vikinške sjekire.

'Mislim da je to ok. Svaki internetski ratnik mora držati svoja oružja na jednom mjestu', šalim se jer nemam ništa drugo raditi dok se oni penju po ljestvama. Neimpresionirani pogledi svisoka (doslovno) su mi rekli sve što trebam znati o svojim forama.

'Upute navode da je pokrivenost 100 metara kvadratnih. Trebalo bi to biti više nego dovoljno, ali prvo da vidimo koliko je to spajanje zapravo jednostavno', komentira Vedran dok pažljivo provjerava je li uređaj stabilan.

Uređaj kod šanka spojili su na router, upalili oba i čekali minutu, dvije, dok na njima nisu zatreperile zelene LED lampice. To je bio signal da su se uređaji međusobno prepoznali i spojili na satelit.

'Piše da je raspon frekvencije spajanja 5GHZ, što je dosta velika prednost', objašnjava mi Ivan dok gleda specifikacije. 'Većina uređaja, ne samo routera, funkcionira na frekvenciji od 2,4 gigaherca. To je otprilike kao da se s posla vraćaš praznom cestom, a ostali su zapeli u gužvi. Ta frekvencija ima veći doseg, ali sporiji protok podataka, dok ova od pet gigaherca ima manju pokrivenost, ali dosta brži protok podataka. Upareni uređaji pokrivaju puno veći prostor nego routeri, tako da nas ne brine manja pokrivenost, a ostaje nam bolji protok podataka.'

Napominje mi da 5GHZ frekvencije rade na bežičnom standardu 802.11ac, a ja njemu da nemam pojma što to znači. Pokazuje mi specifikacije uređaja, crta gdje piše 'Wi-Fi konekcija: 1300AC + 300N'.

'To znači da je najveća teoretska propusnost 1900Mbps, što je jako puno, iako u specifikacijama piše 1600Mbps, vjerojatno da se zaštite', objašnjava Ivan.

Zatim su ugasili WiFi na routeru jer AirTiesovi čvorovi automatski stvaraju vlastitu mrežu. Na nju su se spojili pomoću lozinke i korisničkog imena koji su došli s uređajima. I to je bilo to.

Testiranje veze

'Bit će zanimljivo vidjeti kako se ponaša u podrumu', govori Ivan dok na laptopu diže neki program koji izgleda kao uvodna špica 'Matrixa'. 'Mesh topologija se do sada koristila u velikim sustavima i poslovanjima jer si je mogu priuštiti. Udruge poput naše ili ovakvi kafići baš i ne. Ako ovo radi kako kažu da radi, to je super za nas.'

Kada Ivan i Vedran vode radionice u Hacklabu01, većina polaznika mora imati stabilnu vezu da bi uopće pratili predavanja. Kako bi je ostvarili, moraju spajati dodatne routere, provlačiti eternet kablove, konfigurirati svaki od uređaja, mijenjati kanale, postaviti ih tako da svi imaju funkcionalnu wifi vezu... i na kraju će opet možda nekome 'štekati'.

Tehnologija mesh topologije danas se dovoljno razvila da veliki sustavi izgube ekskluzivitet na nju i postane pristupačna srednjim i manjim poduzetnicima, udrugama, ugostiteljskim objektima, hostelima, većim kućanstvima... manje-više svima koji trebaju stabilan signal unutar većih prostora.

Ivan je sjeo u podzemni dio Crnog mačka i neko vrijeme gledao kako se redaju nizovi brojki u njegovom programu 'Matrix' i kimao glavom. Kada sam ga pitao što radi, odgovorio mi je da 'testiraju TCP i UDP pomoću iPerf3 programa za mjerenje najveće moguće propusnosti na IP mrežama' i ponosno okrenuo ekran prema meni. Znalački sam kimnuo glavom iako tek površno znam što TCP znači: 'Aha, a kako bi interpretirao rezultate čitateljima koji ne znaju ništa o tome?'

'Da, radi točno onako kako i piše na proizvodu da bi trebalo', rekao je, ne mičući pogled s ekrana. Mislim da mu nisam uspio prodati to da pitam za čitatelje. Propusnost je bila 45,0 Mbit/sec. S obzirom na moj 'štekav' kućni internet koji, nikad ne prelazi 10 Mbit/sec, ova je brojka zvučala impozantno.

Sljedeći test je bio zdravonarodski. Dva laptopa u podrumu, jedan na terasi, dva pametna telefona s kojima smo se šetali po cijelom prostoru i računalo kafića spojeni na istu mrežu. Svi (osim kafićkog računala koje je puštalo glazbu) vrte 1080HD videa s YouTubea. Jednom kad su krenuli nije bilo zastajanja.

Aplikacija i zaključak

Bio je ovo trenutak da i ja zasjam. Smart WiFi dolazi s dediciranom aplikacijom koja pruža uvid i potpunu kontrolu nad funkcijama mreže i uređaja. Spojio sam se na mrežu, skinuo aplikaciju i registrirao se. Promijenio sam SSID i lozinku, svakom uređaju dodijelio ime i napravio mrežu za goste koja ima svoju zasebnu lozinku.

Aplikacija mi je omogućila da napravim test brzine, pregledam koji su sve uređaji spojeni na mesh mrežu i to na točno koji čvor je povezan u tom trenutku, koji frekvencijski pojas koriste, brzinu veze između čvorova, koliko je osoba i tko sve spojen na mrežu i slične podatke koji omogućuju bolji nadzor mrežne aktivnosti.

Postoji i roditeljski nadzor, kojim se djetetu može ograničiti korištenje interneta, ali sva trojica se sjećamo kako su nama roditelji vršili nadzor korištenja neta putem telefona - tako da bi digli slušalicu i onemogućili nam dial-up vezu. Previše trauma za dečke u tinejdžerskim godinama s užasno sporim internetom da testiramo tu opciju.

'Aplikacija radi!', znalački sam zaključio. Dobio sam ironični pljesak gostiju lokala.

'Sve radi onako kako piše na specifikacijama, jednostavno se postavi i signal je konzistentan u svim prostorijama, ne znam što da više dodam. Nadao sam se da će biti problema i da mogu biti ful kritičan, ali... tehnologija radi', skoro razočarano priznaje Vedran. 'Kad to moraš vratiti?'

Znao sam kamo to pitanje vodi. Nisam htio imati tu odgovornost pa sam pitao iskonovce mogu li dečki zadržati paket tri dana. Pristali su iako nisam siguran da su znali na što. Nisam htio postaviti previše pitanja, glavno da uređaje vrate otprilike onakve kakve su ih našli. Svoje sam odgovore dobio i mislim da ću za tri mjeseca prijeći na Iskon i zauvijek se riješiti tih dosadnih i estetski nezgrapnih žica u svom malom L stanu.

Prilog je napravljen u produkciji tnative tima tportala u suradnji s Iskonom te u skladu s najvišim profesionalnim standardima.