Internet je, naime, platforma za manipuliranje onima koji o njemu vrlo malo znaju ili ne razumiju njegovu bit. I dok mnogi internet smatraju alatom za inovacije i rušenje komunikacijskih barijera, izvorom za nove poslove i ulaganja, drugi ga doživljavaju kao prijetnju.

Upravo zbog takvih slučajeva kada se internet koristi kao sredstvo manipulacije ili ga se pokušava na bilo koji način ograničiti na scenu stupaju moderni borci za slobodu riječi, izražavanja, interneta i svega što se s internetom povezuje.

Julian Assange

Najprepoznatljiviji među njima je zasigurno Julian Assange, aktivist i novinar koji je 2006. osnovao WikiLeaks. Ta njegova internetska i neprofitna organizacija godinama je prikupljala razne tajne dokumente svjetskih vlada i otkada je WikiLeaks osnovan prikupljeno je na desetine milijuna dokumenata o raznim aferama, političkim pitanjima, dokazima o korupciji i sličnim stvarima.

Assange je sam negdje prvih dana WikiLeaksa na svom blogu napisao da je WikiLeaks zapravo odgovor svim vladama koje od ljudi taje stvari koje rade, a da je on odlučio iskoristiti tehnologiju kako bi te tajne postale dostupne svima, jer svi imaju pravo o njima znati.

Prema njegovim tvrdnjama, koje i nisu daleko od istine, tradicionalni mediji previše su pod kontrolom politike i često se ne usude objaviti sve što znaju, pa stoga i ne čudi što je WikiLeaks objavio više tajnih dokumenata nego svi svjetski mediji zajedno.

Assange je tako pokrenuo pravu revoluciju kada je u pitanju pravo na pristup informacijama. Otkada je s WikiLeaksom izazvao prave potrese na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni percepcija ljudi o slobodnom pristupu informacijama puno se promijenila.

Utjecaj koji je WikiLeaks, odnosno Assange, postigao i na neki način dao kao svoju ostavštinu zauvijek je promijenio način na koji se tretira pravo na slobodan pristup informacijama.

Naravno, još uvijek se mora dosta toga napraviti, ali pitanje je što sve ne bismo nikada saznali da nije bilo WikiLeaksa i Juliana Assangea.

Rickard Falkvinge

Malo drukčiji aktivist od Assangea je Rickard Falkvinge, švedski informatičar koji je iste godine kad je osnovan WikiLeaks osnovao prvu podružnicu Piratske stranke. Ta je stranka do danas dobila podružnice u preko dvadeset zemalja, među kojima je i Hrvatska, a u nekim je zemljama - i to onima s dugogodišnjom demokratskom tradicijom poput Njemačke - spada među najutjecajnije političke stranke.

Falkvinge je osnovao stranku koja je najviše orijentirana na dijeljenje informacija, ali i sadržaja putem interneta te na zaštitu privatnosti na internetu. Prije sedam godina se možda činilo kako nema potrebe da se neka politička stranka time bavi, ali u posljednje dvije-tri godine pokazalo se itekako korisnim što jedna takva stranka postoji.

Naime, privatnost na internetu nikada nije bila tko slabo zaštićena kao danas, a dijeljenje sadržaja putem interneta jedna je od najkontroverznijih tema kojom se bave i aktivisti, ali i politika.

Piratska stranka se unatrag nekoliko godina jako protivila raznim pokušajima da se izglasaju zakoni koji bi institucijama dozvolili čak i represivne mjere prema korisnicima. Iako im ime možda govori da se zalažu za ilegalno djelovanje, pa i krađu, Piratska stranka ustvari djeluje tako da budu zadovoljni i korisnici, ali i autori sadržaja.

Traži se, naime, idealna formula kako bi korisnici mogli slobodno pristupiti sadržaju, ali i da autori dobiju svoj dio kolača u cijeloj toj priči. To i objašnjava njezinu popularnost, ali i prisutnost u brojnim zemljama jer ne zastupa samo jednu stranu.

Anonymous

Teško je u ovoj priči zaobići skupinu Anonymous. Oni djeluju potpuno drukčije od većine aktivista, mnogi ih smatraju prilično agresivnima s obzirom da se njihov rad najviše temelji na takozvanom haktivizmu, odnosno cyber napadima na najveće svjetske korporacije.

No to je samo dio njihovog djelovanja. Takvim napadima ustvari najviše privlače pažnju na sebe, ali i usput uzrokuju priličnu štetu onima koje napadaju.

Anonymousi se bore protiv cenzure na internetu, što zapravo uključuje brojne stvari, od ograničavanja pristupa sadržaju do ograničavanja prava na informaciju.

Posljednjih nekoliko godina prilično su se okrenuli protiv zabavne industrije, odnosno filmske i glazbene industrije koja jako lobira za zakone o digitalnom piratstvu, što je naravno u potpunoj suprotnosti s njihovom filozofijom.

Iako se njihov aktivizam najviše temelji na digitalnim slobodama, za Anonymouse nije ništa čudno što se bave i drugim pitanjima.

Bili su jedni od suorganizatora prosvjeda na Wall Streetu 2011, u nekoliko navrata su objavljivali linkove gdje se mogao naći popis pedofila, što je na kraju zaista i rezultiralo s nekoliko uhićenja, bore se za prava homoseksualaca, a u više navrata su organizirali prosvjede protiv religijskih institucija, poput Scijentološke crkve te nekoliko baptističkih crkava.

Sven Kamphuis

Pored ovako dobro organiziranih skupina svako malo se pojavi i neki individualac koji je u stanju napraviti pravi dar-mar. Nedavno je to uspjelo Nizozemcu Svenu Kamphuisu kojeg je policija prije nekoliko dana uhitila u Španjolskoj.

Kamphuis je, čini se, odgovoran za niz hakerskih napada na Spamhaus, organizaciju koja se bavi filtriranjem nepoželjnog sadržaja i spama, ali i surađuje s raznim institucijama kojima pomaže identificirati spamere u cijelom svijetu.

Kamphuis očito ne podržava njihov rad, pa je tako pokrenuo vrlo snažan hakerski napad na njihov sustav, koji je proglašen jednim od najvećih ikada.

Razlog zbog kojeg je Kamphuis napao Spamhaus je, kako je sam rekao kada se prvi put oglasio u ožujku, to što Spamhaus nema pravo određivati što je primjeren, a što neprimjeren sadržaj.

U ovom slučaju je teško procijeniti je li Kamphuis u pravu, s obzirom da je jedna od najvažnijih aktivnosti Spamhausa otkrivanje onih koji stoje iza internetskih oglasa kojima se reklamira lažna Viagra i lažni proizvodi za mršavljenje, a koji su prilično preplavili internet.

Aaron Swartz

I za kraj, borba za internetske slobode ima i svog svojevrsnog mučenika, a riječ je o Aaronu Swartzu. Ovaj poznati svjetski aktivist koji se godinama zalagao za slobodu interneta početkom ove godine je počinio samoubojstvo.

Iako se još uvijek nagađa što je bio razlog da je ovaj mladić sebi oduzeo život, neki smatraju kako je njegova smrt odgovornost američkih vlasti. Službena verzija kaže da je Swartz patio od depresije.

Swartz je već sa 14 godina krenuo u internetske vode kada je sa svojim prijateljima izradio prvu verziju RSS-a, a zatim osnovao tvrtku koja je kasnije postala megapopularni Reddit.

Osnivač je i Watchdoga, sajta koji je prikupljao podatke o brojnim političarima i davao ih javnosti na uvid. Osim toga je osnovao i grupu koja je preko interneta organizirala ljude da doslovno bombardiraju političare upitima i zahtjevima koji se tiču civilnih sloboda i političkih reformi i na taj način ih stisnu da nešto i naprave.

Puno puta ga se sumnjičilo za hakiranje, a ključni trenutak se dogodio prije dvije godine kada je završio na sudu s optužbama da je provalio u internetsku arhivu JSTOR i masovno preuzeo gomilu dokumenata koji su u vlasništvu MIT-a.

Konačnu presudu nikada nije dočekao, ali suđenje je bilo vrlo zahtjevno, i u to vrijeme je Swartz bio pod velikim pritiskom, što je vjerojatno i uzrokovalo njegovu depresiju. Tužili su ga za čak trinaest kaznenih djela, tražili kaznu zatvora od 35 godina i na kraju zahtijevali da Swartz mora platiti milijun dolara (oko šest milijuna kuna) kazne.

Proces je trajao dvije godine, a dva dana prije nego se Swartz objesio njegov odvjetnik mu je kazao kako su tužitelji ponudili nagodbu ukoliko prizna krivnju, i time će dobiti samo šest mjeseci zatvora.