Pitanje 'zašto spavamo' jedno je od onih na koje ljudi već tisućljećima pokušavaju naći odgovore. Drevni Egipćani vjerovali su da snovi omogućuju komunikaciju s duhovnim svijetom, dok su stari Grci smatrali da su oni kreacije uma
Nema dvojbe da je spavanje jedna od esencijalnih aktivnosti živčanog sustava neophodnih za opstanak složenijih organizama, kako ljudi tako i svih poznatih životinja. Koliko je ono važno pokazuje nekoliko ključnih činjenica:
1)da spavamo unatoč tome što je spavanje potencijalno opasno jer smo djelomično osjetilno isključeni iz okruženja i time izloženi predatorima
2)da spavamo cijeli život od kolijevke do groba te također da sve životinje koje smo istražili spavaju - od vinske mušice do velikih majmuna
3)da se ne možemo oduprijeti potrebi za snom – i životinje i ljudi ne mogu predugo ostati budni bez obzira na osjetilne stimulacije, uključujući i bol
4)da je spavanje vrlo strogo regulirano - brojni dijelovi živčanog sustava sudjeluju u procesima spavanja i buđenja
5)da nedostatak sna ima ozbiljne posljedice (radimo pogreške) i završava smrću - ljudi umiru nakon nekoliko mjeseci nespavanja, a štakori nakon nekoliko tjedana
Suvremena istraživanja pokazala su da je mozak vrlo aktivan tijekom sna, da živčane stanice razmjenjuju signale gotovo jednako često kao i tijekom budnog stanja.
Prema uobičajenom tumačenju tijekom sna živčani krugovi ponavljaju važne informacije kako bismo ih zapamtili. U tom procesu veze među stanicama jačaju što nam pomaže u učenju.
No Giulio Tononi i Chiara Cirelli neuroznanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin–Madison zastupaju novu teoriju o spavanju. Prema njoj aktivnosti mozga tijekom sna ne jačaju veze među živčanim stanicama već ih naprotiv oslabljuju jer bi jačanje veza neizbježno zasitilo moždane krugove i potrošilo toliko energije da mozak ne bi mogao bilježiti nove informacije.
Kratko rečeno autori nove teorije smatraju da je spavanje esencijalno za tzv. sinaptičku homeostazu, odnosno za vraćanje živčanih stanica u bazno stanje, a time i za fascinantnu plastičnost mozga (promjene u broju i efikasnosti sinapsi, odnosno komunikacijskih veza među neuronima) koja je ključna za procese učenja jer omogućuje stvaranje i preoblikovanje živčanih krugova, a time i prilagodbe na promjene u okolini.
Tononi i Cirelli tvrde da eksperimenti provedeni u posljednja dva desetljeća snažno potvrđuju njihovu hipotezu koja je nazvana Synaptic homeostasis hypothesis (SHY).
