Kada bi se ova zamjena dogodila danas, bili bismo izloženi solarnom vjetru koji bi mogao prekinuti globalne komunikacije i isključiti električne mreže. Naime, čvrsta Zemljina unutrašnja jezgra s jedne strane malo raste dok se s druge topi. Peter Olson i Renaud Deguen s Johns Hopkins Universityja u Baltimoreu u svojoj su studiji upotrijebili numeričko modeliranje kako bi utvrdili da se os Zemljina magnetskog polja nalazi u polutki koja raste. Ovi rezultati pokazuju da se zamjene polja mogu povezati s rastom jezgre i ekscentriciteta Slika dolje desno).

Prema nalazima stručnjaka predstavljenim u časopisu Nature Geoscience postoje naznake da je sljedeća zamjena na putu – brzi pomaci osi polja u posljednjih nekoliko stotina godina mogli bi biti najava smjene sjevernog i južnog pola.

'U našim modelima otkrili smo zanimljivu korelaciju između prolaznih pomaka i zamjena Zemljinih magnetskih polova', rekao je Olson i dodao: 'Pretpostavljamo da ova veza postoji, međutim, kaos u jezgri onemogućuje nam da napravimo točna dugoročna predviđanja.'

Bruce Buffett s University of California u Berkeleyju kaže da autori istraživanja svojim modelom predstavljaju vrlo zanimljiv dokaz tog koncepta.

'Oni vrlo oprezno ukazuju na mogućnost da bi brze promjene mogle biti najava zamjene polova', rekao je. 'Možete zamisliti kakve bi razorne posljedice imao pad polja za komunikacijske sustave i električne mreže.'

Poznato je da Zemlju od Sunčevih oluja štiti njezino geomagnetsko polje, odnosno magnetosfera. Ovo područje djeluje kao štit od kozmičkih zraka koje bi inače razorile gornje dijelove atmosfere uključujući i ozonski omotač koji blokira štetno ultraljubičasto zračenje. U trenutku smjene polova naš bi planet na neko vrijeme ostao bez ove zaštite. Ranije zamjene polova, koje se događaju u intervalima od nekoliko stotina tisuća godina, ostale su zabilježene u stijenama.

Geomagnetsko polje od prvih je mjerenja njemačkog znanstvenika Carla Friedricha Gaussa 1845. oslabjelo za oko 10 posto. U posljednjih 2.000 godina njegov je intenzitet pao za oko 35 posto. Istovremeno sjeverni magnetski pol sve brže klizi od sjevera Kanade prema Sibiru – početkom 20. stoljeća godišnje se pomicao za 10-ak kilometara, a do 2003. ova se brzina povećala na 40 km godišnje te i danas raste.