Otkriven je novi proces stvaranja fleksibilnih superkondenzatora čije se vrijeme punjenja mjeri u sekundama, dok im za pražnjenje treba tjedan i više dana
Tijekom proteklih desetak godina pametni telefoni su napredovali u gotovo svakom pogledu. Zasloni, procesori, kamere... Sve je postalo bolje, osim jedne komponente: baterije.
U timu američkih znanstvenika pri University of Central Florida uvjereni su kako nanotehnologija može savladati i tu posljednju prepreku te donijeti revoluciju u područje pohrane energije. Imaju i dokaz za to.
Prema rezultatima istraživanja objavljenog u časopisu ACS Nano, otkriven je novi proces stvaranja fleksibilnih superkondenzatora čije se vrijeme punjenja mjeri u sekundama, dok im za pražnjenje treba tjedan i više dana.
No, to nije sve: moguće ih je ponovno napuniti više od 30 tisuća puta. Usporedbe radi, obična litij-ionska baterija nudi oko 1.500 punjenja.
Superkondenzatori sastoje se od milijuna nanometar tankih žica obloženih ljuskama dvodimenzionalnih materija. Jezgra omogućava brz prijenos elektrona za punjenje i pražnjenje, dok ljuska drži ogromne količine energije u sićušnom prostoru.
Američki su znanstvenici razvili jednostavnu kemijsku sintezu koja integrira postojeće materijale s dvodimenzionalnim i tako savladali prepreku koja je dosad priječila njihovo korištenje.
Superkondenzatori još nisu spremni za komercijalnu primjenu, ali mogli bi se uskoro naći u nizu baterija za elektroničke gadgete, možda čak i u električnim vozilima.
Više:Huffington Post