Voditelji misije izjavili su na godišnjoj konferenciji American Geophysical Uniona u San Franciscu da je Curiosity u krateru Gale također pronašao spoj perklorat koji je već ranije identificiran u Marsovu tlu.

Ako buduće analize potvrde postojanje ugljikovodika, otkriće bi moglo imati veliki utjecaj na daljnji razvoj misije. Ono ne bi automatski značilo da na Marsu postoji život ili da je postojao, no svakako bi otvorilo mogućnost da ga je bilo u drevnim vremenima kada je planet bio topliji i vlažniji. Naime, ugljik i njegovi spojevi imaju ključnu ulogu u nama poznatoj biologiji.

NASA je ove rezultate objavila nakon par tjedana spekulacija na internetu koje su pokrenule izjave voditelja istraživanja Johna Grotzingera.

'Kada su podaci prvi put stigli te nakon što su potvrđeni u drugom uzorku, nastala je prava uzbuna u komunikaciji', rekao je Grotzinger i dodao: 'Moguće je da su neki naš entuzijazam krivo shvatili. Mi se bavimo znanošću, brzinom kojom se kreće znanost, međutim, vijesti putuju drugačijom brzinom.'

Potvrđeni nalazi Vikinga

Organski spojevi ugljika, vodika i klora u različitim kombinacijama, koje je otkrio Curiosity isti su oni koje je još sredinom 1970-ih na Marsu pronašao lender misije Viking. Prije četiri desetljeća znanstvenici su zaključili da su oni stigli sa Zemlje, no sada znaju puno više o tome kako se kemikalije stvaraju na Marsu.

Paul Mahaffy, voditelj istraživanja na instrumentu Sample Analysis at Mars (SAM), koji je pronašao organske tvari u uzorcima, kaže da ih je otkriće iznenadilo jer su prve količine tla uzeli samo da bi pročistili i pripremili laboratorij, a ne radi ozbiljnih analiza. Naime, lokacija nazvana Rocknest, kojom dominira kamenje izmiješano s pijeskom, ne smatra se idealnom za traženje organskih tvari. Rover je do sada ondje proveo mjesec dana i uzeo pet uzoraka, a prema svemu sudeći svi njegovi instrumenti rade odlično. No tlo u Rocknestu vrlo je pogodno za čišćenje uređaja jer sadrži dosta pijeska (pogledajte sliku desno). SAM je uzorke protresao u svojem kontejneru kako bi pijesak ostrugao sve moguće ostatke kontaminacije sa Zemlje.

Jednostavne organske tvari koje je rover pronašao spadaju u skupinu tzv. klorometana, spojeva koji se ponekad koriste za čišćenje elektronske opreme. Zbog toga su znanstvenici oprezni. Međutim, Chris McKay iz NASA-inog Ames Research Centera i Rafael Navarro-Gonzalez iz National Autonomous Universityja u Meksiku 2010. su objavili znanstveni rad u kojem su pokazali da diklorometan može nastati zagrijavanjem drugih organskih tvari u nazočnosti perklorata.

'Rezultati SAM-a imaju dva važna zaključka', rekao je McKay i dodao: 'Prvi je potvrda priče o perkloratu – koji je najvjerojatnije ondje i na visokim temperaturama reagira s organskim tvarima pa nastaju diklorometan i drugi jednostavni organski spojevi. Drugi je da trebamo pronaći organske tvari u čijoj blizini neće biti perklorata ili trebamo naći načina da izbjegnemo taj zid od perklorata koji nam onemogućuje identifikaciju organskih tvari.'