Budući da je teško očekivati da će se u dogledno vrijeme svjetski čelnici uspjeti dogovoriti o nekim značajnijim mjerama za smanjenje emisija stakleničkih plinova, stručnjaci predviđaju da će prosječne temperature do kraja stoljeća narasti za tri do četiri stupnja Celzijeva.

Novi dokument koji je objavila EEA po prvi put predstavlja prilično jasnu sliku o tome kako se klima do sada promijenila, kako će se mijenjati u skoroj budućnosti te što sve zemlje i gradovi trebaju poduzeti, odnosno promijeniti da bi opstali u novim uvjetima. Na temelju izviješća i dostupnih podataka znanstveni časopis New Scientist napravio je vrlo detaljnu kartu koja pokazuje s kojim će se problemima određene zemlje morati nositi (pogledajte kartu dolje desno). Hrvatska se nalazi u skupini zemalja u kojima se od 2021. do 2050. godine ne očekuje porast temperatura veći od 1,5 stupnjeva Celzijevih. Ključni problem naše regije bit će suše koje će otežati uzgoj određenih usjeva, odnosno biljaka.

Toplinski udari

Prije svega s globalnim zatopljenjem možemo očekivati češće ekstreme – visoke temperature i toplinske udare. Oni će se najsnažnije očitovati na jugu koji će se zagrijavati brže od europskog prosjeka. Samo u toplinskom valu 2003. godine u Europi je umrlo oko 35.000 ljudi, uglavnom starijih. No ovaj će problem zapravo biti izraženiji na europskom sjeveru jer su mediteranski gradovi svojom oraganizacijom i arhitekturom, s uskim sjenovitim ulicama, brojnim vrtovima i relativno malim prozorima, bolje pripremljeni za velike vrućine. Neki stručnjaci preporučuju da se arhitektura sjevera već sada poočne prilagođavati toplijem svijetu.

Poplave

U cijeloj Europi bit će više poplava, no one će najviše pogoditi sjeverne zemlje koje će se morati suočiti s brzim porastom razina mora uzrokovanim otapanjem Arktika. Plimni valovi izazvani olujama bit će viši, a niska priobalna područja će nestati. Neki dijelovi Europe morat će braniti svoje obale na sličan način kako to već desetljećima čini Nizozemska, a gradovi će morati smanjiti površine pod betonom kako bi pospješili upijanje većih količina padalina.

Problem energije

Neki izvori energije mogli bi biti ugroženi. Osobito se to odnosi na hidrocentrale koje će do 2050. dobivati dovoljno vode zimi, ali ne i ljeti. Nuklearne elektrane će ostati pouzdani izvori energije bez značajnijih emisija stakleničkih plinova, međutim, mnoge od njih smještene su uz obale radi dostupnosti vode pa će biti osjetljive na podizanje razina mora.

Problem hrane

Proizvodnja hrane postat će otežana u zemljama juga gdje će suše biti učestalije, a na sjeveru zbog poplava i oluja. Mediteranske zemlje morat će odustati od uzgoja nekih biljaka jer će klima za njih biti jednostavno previše vruća da bi proizvodnja bila isplativa. Poljoprivrednici će se morati preorijentirati na sorte otporne na suše. Siromašne zemlje jugoistoka poput Rumunjske, Bugarske, Turske i balkanskih bit će osobito ugrožene, međutim, ako pripreme dobre sustave navodnjavanja mogle bi čak postati prave europske žitnice.

Gospodarski problemi

Gospodarska kriza već je bacila Europu na koljena. S klimatskim promjenama ona će postati još ozbiljnija. Bogate zemlje nekako će se moći nostiti s problemima – primjerice moći će ulagati u morske brane, sustave navodnjavanja i obrane od poplava, međutim, one siromašnije neće. Zbog toga će razlike koje već danas postoje u budućnosti postati još veće. Mediteranske zemlje poput Hrvatske bit će osobito ranjive, ne samo zato što su već sada dublje u krizi već i zbog toga što se u gospodarstvu više oslanjaju na poljoprivredu i turizam. One će za preživaljavanje morati pronaći nove grane privrede.