Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa prihvatilo je zahtjeve struke da se organizira povjerenstvo koje bi surađivalo na doradi toliko kritiziranih zakona o znanosti i visokom obrazovanju, rekao je danas rektor Sveučilišta Zagrebu dr. sc. Aleksa Bjeliš
'Ja, a vjerojatno i drugi rektori, dobili smo pismo u kojem nas ministar moli da uđemo u povjerenstvo za prosudbu o zakonu o sveučilištima te o pristiglim komentarima i prijedlozima za njegove izmjene, a također je najavljeno da će se i za ostala dva zakona formirati slična povjerenstva u kojima će biti određen broj prorektora, ravnatelja instituta i nekih drugih ljudi iz struke', izjavio je za tportal dr. Bjeliš.
'Zadaća svih tih povjerenstava bit će da prosude što bi i kako trebalo mijenjati. Nakon toga bi se trebalo pristupiti drugoj fazi rada na zakonima.'
Podsjetimo, Ministarstvo je u listopadu zakone uputilo u javnu raspravu. Nedugo potom brojni profesori i senati fakulteta i sveučilišta našli su niz zamjerki na njihov račun, među kojima i da oni ugrožavaju autonomiju sveučilišta, te zaključili da ih treba povući iz rasprave i u njihovu izradu uključiti ljude koji će vjerodostojno predstavljati struku.
Prije svega potrebna je strategija
Na pitanje je li ministarstvo odustalo od zadanih rokova i hitne procedure donošenja zakona, Bjeliš je odgovorio kako je teško predvidjeti koji će biti tempo rada. 'Mi, naime, inzistiramo na tome da moramo imati predložak, neki plan i smjernice razvoja. Zemlje to danas uglavnom rade za razdoblje do 2020. godine. Ne možemo biti zadovoljni odgovorom koji smo čuli. Mi imamo strategiju razvoja znanosti od 2006. koja je trebala biti ostvarena do 2010. od koje je pak ostalo još samo tri tjedna. Prvo treba analizirati što je ostvareno, a što nije. Ako čitate strategije naše Vlade i ministarstva znanosti, u njima se govori o porastu GDP-a od šest posto koji će biti znatno veći nego europski, govori se o izdvajanjima za znanost s godišnjim porastom od 10 posto. Pa ako smo na tim premisama radili planove, trebamo vidjeti kako ćemo ih sada raditi. Mi inzistiramo da sjednemo i vidimo što bi stvarno trebalo razvijati i kako bi sustav trebao izgledati do 2020. i da to ne bude, kao što je često slučaj, popis želja nego vrlo realno sagledavanje.
Nakon toga možemo pristupiti pisanju zakona; onda postaje prilično jasno kako to napraviti. Ovako se puno toga svodi na nasumične usputne refleksije, zgodne i domišljate dosjetke što bi se moglo u zakon staviti, a što ne, no to je onda kombinacija svega i svačega što, kada se pokuša primijeniti, počne stvarati velike probleme.
Jasni smo i u tome da taj rad mora biti partnerski. Sveučilište može sudjelovati u pisanju zakona samo preko svojih službenih predstavnika i nikako drukčije', zaključio je Bjeliš.
