Sva kandidirana cjepiva moraju proći iste faze kliničkih ispitivanja prije nego što dobiju odobrenje američke Uprave za hranu i lijekove (FDA), baš kao i svako drugo cjepivo. Pod uvjetom da ispitivanja uključuju tisuće sudionika i temeljite protokole za praćenje nuspojava, javnost može biti sigurna da će odobrena cjepiva biti sigurna, piše Live Science.

Tradicionalno, kandidati za cjepivo protiv zaraznih bolesti češće prolaze postupak odobravanja od većine ostalih vrsta lijekova. U prosjeku, odobrava se otprilike trećina kandidata za cjepivo, u usporedbi s manje od osam posto lijekova protiv raka, pokazalo je prošlogodišnje istraživanje časopisa Biostatistics.

Kako bi cjepivo bilo sigurno za one koji ga primaju, bilo da su mladi, stariji, zdravi ili s faktorima rizika za teški COVID-19, svaka grupa trebala bi biti zastupljena u kliničkim ispitivanjima, objašnjava Maria Elena Bottazzi, prodekanica Nacionalne škole za tropsku medicinu pri Sveučilištu Baylor. Reprezentativna ispitivanja osiguravaju da će cjepivo biti odobreno samo za onu skupinu u kojoj pokazuje rezultate.

Smjenice za odobrenje cjepiva

U lipnju je FDA izdala smjernice za odobrenje cjepiva protiv Covida-19. Cjepivo bi trebalo pokazati najmanje 50 posto efikasnosti u kliničkim ispitivanjima. To znači da bi u savršenim uvjetima cijepljeni ljudi trebali biti upravo toliko sigurniji da se neće razboljeti.

Učinkovitost od 50 posto niža je zaštita nego kod nekih drugih cjepiva, ali i takvo smanjenje opterećenja još uvijek je značajno, smatra dr. Sarah George, izvanredna profesorica zaraznih bolesti i imunologije na Sveučilištu Saint Louis. Jer, što je manje ljudi koji se mogu zaraziti, to će se virus sporije širiti zajednicom. U kombinaciji s drugim mjerama, poput održavanja razmaka i nošenja maski, to će dodatno smanjiti šanse da zaražene osobe prenose virus.

Učinkovitost cjepiva otkriva se u drugoj i trećoj fazi kliničkih ispitivanja u kojima se prati kako tijelo reagira na cijepljenje. U idealnom slučaju imunološki sustav stvorio bi neutralizirajuća antitijela koja ciljaju virus SARS-CoV-2 i tako zaštitio cijepljenu osobu ako se izloži patogenu.

Ispitivanja treće faze uključuju desetke tisuća volontera i iz njih se mogu iščitati ​​razlike u stopama zaraze između cijepljenih i necijepljenih; ti trendovi postaju jasniji što je više ljudi uključeno u ispitivanje i što duže ono traje.

Treća faza ispitivanja cjepiva obično traje nekoliko godina. S obzirom na hitnost, cjepivo bi se moglo odobriti i ranije. Postupak se može ubrzati kombiniranim ispitivanjima, u kojima se istovremeno pokreće nekoliko probnih faza.

Ideja o skraćenim ili kombiniranim testiranjima može se činiti rizičnom, no to ne znači da se rezultatima može progledati kroz prste. Izuzetno je važno da i nakon treće faze postoji jasna strategija i da se svi pridržavaju smjernica o nadzoru nakon stavljanja na tržište. A to svakako uključuje praćenje ljudi koji primaju odobreno cjepivo i nuspojava koje se nisu mogle pojaviti u kliničkim ispitivanjima.

No nečija reakcija na antitijela nije dovoljna da bi se utvrdila učinkovitost cjepiva. To se može izračunati samo velikim, često dugotrajnim ispitivanjima treće faze i temeljitim nadzorom, upozorava Ali Salem, profesor Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta Iowa. Drugim riječima, potpuno preskakanje treće faze bilo bi nadasve rizično.

Promatranje nuspojava

U prvoj fazi kliničkih ispitivanja sudionici dobivaju različite doze cjepiva i prate se povezane nuspojave. Ispitivanja druge i treće faze nastavljaju pratiti nuspojave povezane s cjepivom, ali i interakciju s imunološkim sustavom.

Ispitivanje treće faze trebalo bi otkriti najčešće teške nuspojave cjepiva protiv koronavirusa, posebno ako u ispitivanju sudjeluju deseci tisuća ljudi. Stalnim nadzorom treba osigurati da stopa nuspojava ostaje mala i u većoj populaciji. Na primjer, samo jedan do dva posto gripoznih dobiju groznicu, zapisao je zimus Live Science.

Ta vrsta nuspojava pojavit će se u kliničkim ispitivanjima, ali rijetke nuspojave mogu se pojaviti tek nakon odobrenja cjepiva. Eto, tek je nakon odobrenja primijećeno da rotavirusno cjepivo koje štiti od teške dijareje može potaknuti invaginaciju, patološku promjenu u kojoj jedan segment crijeva uđe u drugi. Studija iz 2014. povezala je cjepivo s 15 dodatnih slučajeva invaginacije na milijun cijepljenih novorođenčadi, ali stručnjaci smatraju da koristi od cjepiva nadmašuju taj mali rizik.

U kliničkim ispitivanjima posebna se pažnja poklanja nuspojavi zvanoj ADE. Riječ je o fenomenu u kojem ne-neutralizirajuća antivirusna antitijela uzrokuju pojačanu virusnu infekciju stanica domaćina. Tako su svojedobno kandidati za cjepiva protiv koronavirusa kod životinja prouzročila izbijanje teškog akutnog respiratornog sindroma, izvijestio je časopis Nature.

Takvi odgovori na cjepivo protiv Covida-19 mogli bi se pojaviti u ispitivanjima na životinjama, ali ih i dalje treba pratiti u kontekstu ispitivanja na ljudima, posebno u duljim, većim ispitivanjima treće faze.

Kako ispitivanja prve i druge faze traju nekoliko mjeseci, malo je vjerojatno da će se sudionici testiranja zaraziti Covidom-19. Čvrsti dokazi o pojavi ADE vjerojatnije će se pojaviti nakon što se zarazi više sudionika, a to se može očekivati ​​u trećoj fazi ispitivanja.

Ako podaci prikupljeni u bilo kojoj fazi izazovu značajnu zabrinutost za sigurnost ili za učinkovitost cjepiva, FDA može zahtijevati provođenje još jednog kruga testiranja ili potpuni prekid ispitivanja.

Prvo cjepivo neće biti i posljednje

Dobro osmišljena klinička ispitivanja mogu nam reći je li cjepivo protiv Covida-19 sigurno i učinkovito, ali ne mogu odgovoriti na ključno pitanje: koliko dugo će cjepivo štititi od virusa?

Imunitet na uobičajene koronaviruse koji uzrokuju simptome obične prehlade smanjuje se u roku od jedne do tri godine. Testiranja vezana uz epidemije SARS-a i MERS-a nagovijestila su da ljudi mogu ostati imuni na koronaviruse najmanje dvije ili tri godine nakon početne infekcije. Cjepivo protiv Covida-19 trebalo bi potaknuti sličan imunološki odgovor na prirodnu infekciju pa stoga imunitet koji daje cjepivo također može opadati s vremenom.

'Ne znamo koliko će trajati ta zaštita. Zbog toga ćemo nakon odobrenja inicijalnog cjepiva vjerojatno dobiti i cjepiva prve, druge, treće generacije' , kaže Bottazzi.

Dugotrajnost imuniteta nije jedina stvar kojom će se morati pozabaviti istraživači. Morat će misliti i na - demografiju. Na primjer, nakon što se odobri cjepivo za odrasle, morat će se provesti i odvojena ispitivanja na djeci.

Takve razlike već postoje kod cjepiva protiv gripe pa se različite formule daju mladim i starijim osobama. Pa kad se jednom odobri cjepivo protiv Covida-19, trebat će jasno reći koliko zaštite se očekuje i koja će populacija imati najviše koristi od cijepljenja, upozorava Bottazzi.

Sigurnosni pragovi

Institucije poput FDA mogu pritom postaviti različite sigurnosne pragove koje određeno cjepivo mora prijeći da bi bilo odobreno za različite demografske skupine. Ti će se pragovi temelje na nuspojavama koje se pojavljuju u kliničkim ispitivanjima.

Na primjer, stopa smrtnosti od Covida-19 među djecom iznosi oko 0,03 posto. Istovremeno, stopa smrtnosti osoba starijih od 65 procjenjuje se na oko 5,6 posto. Dakle, cjepivo koje uzrokuje rijetke nuspojave može biti neprihvatljivo za djecu koja imaju prilično nizak rizik od teške infekcije i smrti od virusa, ali prihvatljivo za starije ljude koji će vjerojatno imati teže komplikacije od same infekcije.

Prvo cjepivo protiv Covida-19 možda neće djelovati na sve ili će ponuditi samo djelomični imunitet, no i to će biti dobar početak. Kratkoročno, umjereno učinkovito cjepivo spriječilo bi da se razboli velik broj ljudi i uspori prijenos virusa. Ako se i razbole, cijepljeni bi vjerojatno imali blaže simptome od necijepljenih ljudi, čime bi se smanjilo opterećenje zdravstvenog sustava i stopa smrtnosti, zaključuje Live Science.